Pojednici iz javnog života, kao i institucije otoka Raba komuniciraju neoriginalnim, jednostavo razumljivim, upečatljivim frazama. Stave naziv otoka “Rab”, povuku crticu ili povlaku (-) te onda dopune sadržajem koji odgovara onome što žele komunicirati. Problem takve vrste komunikacije je što sadržaj često nema veze s istinom. Je li “Rab-otok sreće” isto što i “Felix Arba”? Je li galerija/muzej jednako vrijedna za društvo kao ugostiteljski objekt?

Kako je sve počelo, a čini se i završilo s Felix Arba

Felix Arba je nešto što se proteže rapskom povješću još od doba Rimljana koji su ga naselili i urbanizirali. Pod njihovim patronatom je postao grad, i tu titulu Rab nosi posljednjih dvije tisuće godina. Grad je u odnosu na selo visoka tehnologija življenja. Odlikuje ga visoka gustoća naseljenosti, raskošna arhitektura i sadržaji koji unutar sebe sadrže destilat civilizacijskih vrijednosti. I kanalizacija.

Zahvaljujući tim spoznajama, mislili smo da je to svima jednako jasno i svjetski poznato pa smo pitali najmoderniji sustav umjetne inteligencije da nam kaže nešto više o toj frazi i što ona znači:

Žao mi je, ali nije mi poznat nikakav određeni povijesni ili kulturni kontekst povezan s izrazom “felix arba” u vezi s hrvatskim otokom Rabom. Moguće je da se radi o referenci na određeni događaj, osobu ili mjesto na otoku koji nije široko poznat ili dokumentiran. Bez dodatnih informacija ne mogu dati detaljan odgovor.

Izvor: sustav umjetne inteligencije ChatGPT

Kako je to moguće?

Kako je moguće da najmoderniji sustav današnjice, koji zna apsolutno sve o svemu, piše pjesme, tipka računalni kod – ne zna što znači Felix Arba? Moguće je, i to lako može utvrditi bilo tko kome se da istraživati. Naime, na internetu nema nijednog mjesta koje bi moglo objasniti značenje te fraze i prezentirati širi kontekst, izuzev direktnog prijevoda s latinskog koji često ne odgovara duhu jezika.

Zato je moguće vidjeti prijevod fraze na engleski na mnogo mjesta, pa je Rab postao “Rab the Happy Island”. I tu priča staje. Zašto je sretan, što ga čini sretnim u kontekstu današnjeg življenja, je li to uistinu tako; o tome nema ni riječi. Ispada da se radi samo o praznoj frazi, promotivnom crvuljku koji se pridodaje imenu otoka da bi stvorio marketinški kontekst.

Rab je kroz tri desetljeća izgubio svoj identitet i autentičnost

Nedavno smo kroz nekoliko javnih diskusija pokušali utvrditi znaju li Rabljanke i Rabljani što čini naš identitet, a što našu kulturu. TL;DR¹TL;DR ili TLDR znači “Predugo; nisam pročitao.” TLDR se može koristiti za izražavanje da je tekst predugačak, identificiranje kratkog sažetka dugog teksta ili traženje sažetka dugog teksta., nemaju homogeni zajednički sud što sačinjava jedno i drugo. Daljnja rasprava o tome je više kakofonija s dna kaljuže ljudske društvene evolucije i povratak u vrijeme prije uspona Raba, a manje pokušaj razjašnjavanja odgovora.

Zajednička slika o Rabu se stvara na način koji nije autentičan i podređena je stjecanju komercijalne dobiti. To već dugo više nije izraz rapske kulture i tradicije. Sve što se može se komodificira, pretvara u robu za trgovanje, pa i falsificira. Najvažnija rapska manifestacija, Rapska fjera, osim što iskrivljuje jezik ona gradi svoje vrijednosti na komercijalizaciji, van povijesnog konteksta koji je bio zamišljen od pokojnih tvoraca (M.Kordić i J.Trap), kao čista posljedica dodvoravanja interesima i intelektualnim kapacitetima sredine od strane trećeg živućeg (pa)tvorca kojeg od srama nećemo imenovati.

“Rab – otok umjetnosti” samo u nečijoj glavi

Kao i sve one ostale (“otok sporta”, “otok sreće”, “otok ljubavi” …), ta kovanica je čista i bezočna laž. Valjda je jasno da bi jedan otok bio proglašen otokom umjetnosti mora imati značajnu i svjetski relevantnu populaciju priznatih umjetnika? Barem bi trebao imati galerije i umjetničke kolonije tijekom cijele godine, no nema ni to. Valjda bi bilo u redu da ima jednu galeriju ili muzej koji je otvoren cijelu godinu?

Ali ono malo što ima ne cijeni dovljno i ne unapređuje, a umjetnike drži korisnim budalama koji su tu da bi ih se nagradilo za šutnju izlaganjem u državnim prostorima. Bolje se nemojte glasati jer ćete i to izgubiti! Oni su više kao šarene mrvice koje netko pobaca po šlag-torti ispod čega se skriva gorak zalogaj. Konzumacija se ne preporuča.

Jedina relevantna misao o Rabu kao specifično “gradu umjetnosti”, ne otoku, je napisana na početku tisućljeća od strane Miljenka Domijana, u formi popularno-znanstvene literature koja jednostavnim jezikom pokušava čitateljima približiti sacro et profano, sveto i svjetovno grada Raba, odnosno njegove tzv. povijesne jezgre. U knjizi nema govora o umjetnosti kao trenutnom kontekstu, već o minulim vremenima u kojima su razni majstori oplemenjivali gradske crkve i palače. O tim stavovima mogu posvjedočiti i info table istog autora od brušenog aluminija koje se svojim izgledom savršeno uklapaju u okolinu i ukrašavaju svaku važniju rapsku znamenitost, a za koje je svojedobno gradska uprava izdvojila iznos približan današnjih 80.000,00 eura.

Gubitak javnih prostora, galerija i muzeja

U relativnom smislu, civilizacijska razina osamdesetih je bila na većem nivou nego što je ona danas. Rab je imao nekoliko galerijskih prostora koji su danas rasformirani i pretvoreni u ugostiteljske objekte. Eklatantan primjer toga je najveća gradska galerija u samoj jezgri naše povijesti, Kneževom dvoru, koja je “stjecajem sretnih okolnosti” postala još jedna birtija. U zamjenu, gradska uprava predložila je i započela uređenje značajno manjeg, derutnijeg i manje reprezentativnog prostora u gradskom vlasništvu koji spaja Srednju i Donju ulicu, na što će bez javnog natječaja utrošiti milijun kuna.

Jednako tako, za dlaku je nedavno izbjegnut pokušaj ugostiteljske komercijalizacije trenutno jedine aktivne galerije, galerije “Pik” i pretvaranje društvene površine Trga slobode (Pjacete) u ugostiteljsku površinu. Čovjek se zapita, kakva je to zlatna groznica pogodila Rab, jesu li svi od nje obolili do te mjere da im nisu sveta niti mjesta na kojima su nekoć odrastali?

Kao zakrpa društveno-umjetničkog života grada i otoka uvedena je mogućnost izlaganja u maloj crkvi Sv. Katarine na samom kraju gradskog poluotoka. U pravilu, zbog naravi prostora tamo više doliči postav sakralnog umjetničkog sadržaja, ali u nedostatku boljeg može biti privremeno utočište nekolicine marginaliziranih rapskih umjetnika.

O javno dostupnim, stručno upravljanim muzejima općeg tipa je teško sročiti jednu rečenicu, jer oni kako je to uobičajeno u svim ostalim gradovima povijesne važnosti – ne postoje. Dapače, mnogi imaju više od jednog, pa se naši tematski dijele na npr. nepostojeće muzeje: muzej Markantuna de Dominisa, muzej grada Raba, muzej pomorske trgovačke tradicije, muzej rapskog obrtništva, muzej seoske baštine i mnoge druge.

Mnogi gradovi imaju cijele mreže muzeja, u koje jednom kada upadnete je teško iz njih izaći od siline povijesti i umjetnosti koja u njima obitava. Jednostavno vam se zavrti u glavi kada vidite kako je moguće prikazati svoju naslijeđenu vrijednost koja se stvara više od dvije tisuće godina da bi se sva potrošila u samo trideset godina bezočnog pogodovanja prizemnim interesima.

U zamjenu stvarnim muzejima, imamo jedan virtualni muzej istog nespomenutog tvorca, kroz koji možete doživjeti kako bi pravi muzej izgledao u stvarnosti na način da upotrijebite vlastite vijuge i jako se zamislite. Uz ulaznicu dobijete i malo ošišanog ovčjeg runa. To je konceptualna umjetnost, a to što ne razumijete ste krivi vi jer ste glupi.

Pravi muzeji čuvaju identitet i kulturu jedne zajednice

Muzeji čuvaju i prikazuju kulturnu baštinu zajednice, što pomaže u promicanju osjećaja zajedničke povijesti i vrijednosti. Kroz artefakte, umjetnine i druge povijesne predmete, muzeji obrazuju javnost o kulturnom, društvenom i političkom kontekstu u kojem su nastali, i potiču dublje razumijevanje i uvažavanje prošlosti društva.

Oni su platforma za različite glasove i perspektive te promiču kulturnu svijest i inkluzivnost. Općenito, muzeji su vrijedan izvor za izgradnju osjećaja zajedništva i identiteta, pružanje zajedničkog kulturnog narativa i promicanje razumijevanja i uvažavanja prošlosti i sadašnjosti.

Zato Rabu trebaju prave pravcate galerije i muzeji, s pravim kustosima od krvi i mesa bez stranačke pripadnosti, s umjetničkim postavama koji će se mijenjati i dopunjavati sukladno društevnim potrebama i napretku sredine, koje će posjećivati pravi ljudi, Rabljani i svi ostali. Tek tada možemo pričati o otoku umjetnosti. Do tada, Rab ostaje samo otok zabluda.

Napomene

• 1
  TL;DR ili TLDR znači “Predugo; nisam pročitao.” TLDR se može koristiti za izražavanje da je tekst predugačak, identificiranje kratkog sažetka dugog teksta ili traženje sažetka dugog teksta.