Budući da smo u prethodnom članku započeli naše istraživanje o otočnoj dinamici, za dublje razumijevanje društvene stvarnosti među otočanima zahtijeva i pogled na organizacijsku strukturu koja njima upravlja.
Zatvorenost i nedostatak otvorenog dijaloga
Praktički je nemoguće provoditi vlastite ideje ako ne postoji barem minimum otvorenosti u komunikaciji. Tu se naravno misli na činjenično i objektivno izvještavanje u obliku u kojem to javnost razumije, a ne pozivanje na zakonske norme jer to onda nije želja gradskih vlasti nego nametnuta obaveza koju oni moraju izvršavati.
Sloboda razmjene mišljenja s gradskom upravom, kao i njena stvarna transparencija, najviše su bile u poratnom razdoblju, sve do prijelaza u novi milenij. Sadašnja gradska vlast, barem jedno kratko vrijeme, ponosila se kako je bolja od svojih prethodnika koji su bili zatvoreni za komunikaciju kao Rumunjska u doba Nicolae Ceaușescua1Nicolae Ceaușescu – Wikipedija (wikipedia.org). Ipak, njihov se pomak može doista kvalitativno smatrati korakom naprijed, jer je trenutno sve odluke potrebno provoditi preko jedne jedine osobe, gradonačelnika. Po toj logici, i prije je bilo moguće na isti način provoditi odluke, tako da u osnovi nekakav pomak postoji, ali još nije utvrđen u kojem je točno obliku.
U pokušaju otvaranja napravljen je niz grešaka u koracima koje su rezultirale i raspadima nekih suradnji. Bolji poznavatelji situacije unaprijed su mogli predvidjeti takav razvoj događaja – bio je vidljiv na kilometar.
Suradnja između vijećnika očitovala se samo kada su bili u pitanju veliki privatni infrastrukturni projekti za koje je potrošen značajan iznos novca iz gradske blagajne, bez da je privatni subjekt, osim svojim postojanjem, dao bilo kakvu garanciju da će time opravdati investiciju. Ta suradnja je išla toliko daleko da smo po prvi put u povijesti mogli vidjeti suradnju inače dva strogo podijeljena i navodno suprotna tabora, a izgledno je možemo očekivati u budućnosti. Jer, čemu uopće pokušavati tako nešto prikrivati kada su interesi jasni kao dan.
Neoborivi dokaz nedostatku suradnje između Grada Raba i ostalih službi je otvoreni melioracijski kanal na Obali Petra Krešimira2cesta za Novu rivu za one Rabljane koji nisu nikada bili u gradu kojim se natapaju okolni poslovni prostori. Isti služi za demonstraciju gaza vozila i poneke ribolovce koje mudrost prati ali joj oni uspješno izmiču.
Interna komunikacija
Za one malo bolje upućene, tragično je i koliko je komunikacija unutar same gradske vlasti zastarjela i nedovoljno u službi onih koje bi trebali zastupati. U više navrata bilo je govora o modernizaciji tijeka rada među službama i samim vijećnicima. Materijali se pripremaju za zadnji čas, nema repozitorija, a bome čini se da ni osoblje nije naročito upućeno u moderne digitalne tehnologije.
Ne postoje strukture niti određeni tijekovi rada kada se radi o popisivanju i rješavanju problema. Nema ni upravljanja radnim zadacima osim onih koji stihijski počnu nagrizati opstojnost uprave koja ih onda pokušava riješiti bez dovoljno promišljanja. U naravi, ona samo gasi požare bez neke značajnije pripreme. Kolosalni znakovi nepostojeće unutarnje organizacijske sheme po kojoj bi oni trebali postupati, a sve proizlazi od neznanja onih koji zaista i mogu utjecati na te promjene.
Samo iz Grada Raba možete dobiti poruku elektroničke pošte u kojoj potpisnik „lupa novi red“ svaki put kad dođe do polovice ekrana. Pošta, i to ona koja izlazi iz ozbiljnih ureda gradske uprave često sadrži pravopisne greške i nema dijakritičke znakove (čćžšđ). Netko bi rekao da po prvi put koriste računalo iako im to stoji u uvjetima posla.
Nema nekakvog stvarnog kriterija putem kojeg je moguće objektivno procijeniti rade li ti isti zaposlenici svoje puno radno vrijeme, ili ih nadređeni „špijaju“ putem nadzornih kamera kafića u prizemlju; jesu li danas ostali do kraja radnog dana ili ne.
Nerijetko iz gradske uprave izlaze nezaključani ili otvoreni dokumenti koje primatelj može prema vlastitom nahođenju promijeniti, a isti sadrže grb Republike Hrvatske i digitalni potpis osobe koja je stvorila dokument. Vrlo, vrlo loš scenarij po pitanju sigurnosti podataka. No, čak ni to nije među pravim problemima.
Najveći problem je nedostatak vizije i zajedništva kada su u pitanju stvarni problemi otoka.
Ići ćemo toliko daleko da ćemo reći da iskreno sumnjamo da itko među onima koji sudjeluju u gradskoj vlasti imaju pojam o tome
- što bi mogao biti problem i
- kako bi se taj problem trebao riješiti.
Jer, magična riječ „struka“ koju svaki put izvlače iz šešira ne radi tako da zna čitati misli. Uzgred rečeno, vidjeli smo i više pokušaja samostalnog kreveljenja nego poziva struci u bilo kojem obliku. Dapače, pored struke njihove su sposobnosti još manje, a to je činjenica koju nekritična javnost ne smije saznati. Jer, ako stojiš sam na pozornici, nema referentne točke s kojom te netko može usporediti.
Netko struci treba dati opis problema, a do sada smo mogli vidjeti da su opisi izrazito neusklađeni sa stvarnim stanjem i kao takvi nerješivi. Rješenje počiva na definiciji problema, a ako ni sam nisi svjestan od čega se sastoji problem, kako će ga bilo tko drugi riješiti. Postoje stručnjaci koji će s lakoćom, uz samo nekoliko parametara izdvojiti stvarni uzrok.
Budite iskreni, koliko drugih šansi bi netko dao vama da ste se negdje zaposlili? Da li bi vas netko godinama vodio za ručicu i pokazivao “vidi, ovo tu ne valja”, “ovo trebaš tako i tako”? Pa naravno da ni vama nije u cilju da netko vidi da ste nesposobni za ono za što dobivate plaću, nego bi pokušali prikriti vlastitu nesposobnost raznim diverzijama i prebacivanjem odgovornosti na druge. To je logičan slijed jer to pojedini ljudi čine kada im je ugrožena pozicija, a nemaju izlaz iz situacije koji je povoljan za njih. Oni se još i ljute jer ih netko pita – gdje su rezultati?
Međusobna povezanost kompleksnih utjecaja
Iz ovoga vidimo da je posljedica takvih sposobnosti upravljanja jedan opći nesklad, nedostatak vizije, nemoral prema svojim biračima i okolišu te gomila problema od čijeg nabrajanja staje dah. Ljudi na Rabu su stvarno i uopćeno nekritični, njima je samo stalo da ih netko čuje i da stanu u red za rješavanje njihovih problema, što sustavno već više od trideset godina skoro pa nitko ne radi.
Jedino čega se gradske vlasti boje je gubitak te iste vlasti, tako da kada se osjete da bi mogli biti zamijenjeni onima koje u pravilu smatraju konkurencijom i na koje troše 99% vremena u svojem mandatu, onda može sve – ma nema problema, što se brinete. U međuvremenu se bave vlastitim načinima kako da poboljšaju svoj položaj istovremeno usavršavajući umjetnost davanja što manje onima kojima je to potrebno. Zato je stagnacija i propadanje otoka očigledno svima koji ga gledaju u vremenskim razmacima duljim od godine dana.
Najviše koristi za otok proaktivno dolazi s nekih viših instanci, a u stvarnosti bi korist trebala pronalaziti i provoditi lokalna samouprava. Tako dobivamo novac iz europskih fondova, doduše rjeđe nego što bi mogli, iz raznih ministarstava, pogotovo kada treba „spašavati vojnika Ryana“ pred izbore i pri tome ne mislimo samo na sadašnjost. Ono zlo od županije od kojeg smo preuzeli upravljanje jednim dijelom obalnog pojasa, ako gledamo kroz dulji vremenski period, učinila nam je usluge u iznosu od više desetaka milijuna. Preduhitrila je našu poznatu lokalnu poduzetnost i djelovala je preventivno u našu korist.
A što točno naši kilavi političari rade za to vrijeme? Prepucavaju se, međusobno si dijele verbalne pljuske da bi se oni sa smanjenim sposobnostima zabavljali tim igrokazom u kojem su oni jedini pravi gubitnici.
Mogućnosti za pozitivne promjene
Ima ih, ali su jako isprepletene šansama koje više izgledaju kao dobitak na ruletu. Kolike su šanse da:
- oni koji su do sada krali više ne kradu,
- oni koji su do sada bili nepametni postanu pametniji,
- oni koji ne znaju raditi ono što je potrebno to nauče,
- oni koji su govorili neistine odjednom počnu govoriti istinu,
- oni koji ne žele surađivati počnu surađivati,
- oni koji su odgovorni počnu preuzimati tu istu odgovornost?
Nismo djeca, budimo malo ozbiljni. Na otoku Rabu zbog nedostatka prilika i općeg društvenog rasapa nastao je kronični nedostatak stručnih ljudi. One koji su preostali, budno motre svi akteri rapske političke scene i smatraju ih izravnom prijetnjom njihovoj opstojnosti, budite u to sigurni! Sve gradske uprave do danas su sklepotine isluženih političara i nedovoljno stručnih djelatnika koji od straha ne smiju dignuti glavu jer bi mogli osjetiti kako izgleda stranačka oštrica.
Na početku milenija, nakon prijelaza vlasti, nastao je značajan ideološki raskol među stanovnicima, a koji su političari zbog vlastite koristi dodatno poticali, dijeleći ljude na „komunjare“ i „prave Hrvate“. Nijedni od njih nisu ništa od toga što u stvari zastupaju. Cilj im je bio održavati nesklad i poremećene odnose, a tako stvorenu gužvu iskoristiti za ostvarenje svojih nepoznatih ciljeva za koje saznajemo samo kada se u njihovo rješavanje uključi ruka zakona.
Birači su se umorili recikliranja ljudi i političkog hermafroditizma3Dvospolnost – Wikipedija (wikipedia.org). Prvo si skroz desno, pa glumiš centar, a odjednom ni ljevica ne izgleda tako loše ako je to uvjet da te ponovno izaberu. Biračko tijelo koje ima mogućnost donijeti ozbiljnu prevagu, ona tiha većina, uopće ne želi glasati za političare.
Draži bi im bio netko tko nije političar i da dolazi iz poduzetništva jer smatraju da je to način kojim netko može stvarno dokazati da iza njihovih riječi stoji i nekakva sposobnost. Problem nastaje kada se netko tako prezentira, a ubrzo se vidi da je iza toga platforma privatnog interesa, novac koji oni nisu sami stekli nego se njime šepure, ili još gore, novac koji su stekli nezakonitim radnjama.
Sigurni smo da na otoku postoji bazen stručnih ljudi koji još nisu politički kompromitirani, ali opet se postavlja pitanje cjeline, odnosno, mogu li je ponuditi. Lako je graditi svoju političku poruku na općim i altruističkim vrijednostima, to rade svi, pogotovo u izbornim godinama.
Većini nedostaje kontinuitet
Ako koga zanima kako to u praksi izgleda, sjetite se bala živih mrtvaca u režiji rapskih socijaldemokrata u njihovom pokušaju da dijele karanfile. Najmlađi je imao sto godina, a najstariji se preko Facebooka javio iz zagrobnog života. U suprotnosti njima, njihov politički kandidat za gradonačelnika nalikuje besprijekornom voštanom kipu pastuha, nešto između bezgrješnog Isusa i lutke Ken naoružane projektima pomorskog dobra.
Rapski pučki sabor pak ne postoji otkad su svi zaposleni u Dundovu i otkad je stožer stranke pretvoren u prodavaonicu šlapa i otvarača za boce u obliku muškog spolovila. Spontano se tijekom pauze znaju okupljati iza javnog nužnika u gradskom parku ili negdje uz cestu dok se hlade od skupljanja sekundarnih sirovina. Miljenko Miks se za to vrijeme u grobu okreće na centrifugi.
Stranka desnog centra HDZ, gdje “D” znači isto ono “D” u Demokratska Narodna Republika Koreja4Sjeverna Koreja – Wikipedija (wikipedia.org), postoji raspršen u vodstvima svih bitnijih institucija na otoku. Da netko otvori pikado klub netko bi u stranačkoj središnjici dao zapovjedi da se predsjednik pikado kluba mora učlaniti u HDZ ili da će mu netko odnijeti strelice. Ako ne bi ni tako funkcioniralo, morali bi radi mira u kući primiti poznatog draškog soboslikara u nadzorni odbor. Mislimo da će im u skladu s ponašanjem, najbolje biti iseliti sadašnju knjižnicu i useliti u prostorije bivšeg komiteta iz kojih su se bez potrebe iselili prvi put.
Nezavisni više ni ne postoje, tako da je uzaludno na njih trošiti riječi. Postoje samo kripto-nezavisni kojima se smiješi jednaka sudbina kao i kripto-valutama. Nakon što dovoljno usitne biračko tijelo tako da osiguraju pobjedu najjače stranke, prikloniti će se onima koji su najbliži njihovom fleksibilnom svjetonazoru, odnosno onima koji nude najbolje pogodnosti za nastavak njihovog cirkuskog djelovanja.
Domovinski pokret je jedina stranka koja se uglavnom javlja iz Sjedinjenih američkih država koja im je po logici druga domovina. Ako nisu tamo tijekom godine onda barem jednom moraju pohoditi domovinu. Misle da će telepatsko djelovanje bez sadržaja izravno komunicirati s njihovim biračkim tijelom koje je sastavljeno uglavnom od članova stranke. Prije nego što počnu sa sastancima obavezna je zajednička molitva uz državotvorna obilježja neke druge, nikad prežaljene domovine. Zanimljiv i nadasve inovativan pristup, pitamo se gdje smo to vidjeli prije.
Iskreno se nadamo da će sve nabrojane u što kraćem roku zamijeniti neka od verzija ChatGPT-a i da će umjetna inteligencija što prije zamijeniti prirodnu glupost. Do tada ćemo morati preživjeti još jednu izbornu godinu u kojoj će oni svi zajedno pokušavati osvojiti simpatije biračkog tijela, ali se nadamo da to neće činiti na nemoralan način jer će se kazne ponavljati dok se moral ne popravi.
Zašto to spominjemo? Sjetite se događaja koji su obilježili prijašnje predizborno razdoblje pa će vam sve biti jasno. I ovaj put postoje ozbiljne indicije da bi se mogla ponoviti prljava izborna kampanja, samo ovaj put bi to teoretski mogao biti i kraj balade za neke od sudionika, i to za duže vremensko razdoblje. Stoga, pamet u glavu, osmijeh na lice i počnite lagati kao svi normalni ljudi.