Grad Rab je 2019. godine naručio izradu “Strategije razvoja turizma Grada Raba do 2030. godine”. Istraživanje je proizvelo niz od šesnaest prioriteta. Možda ne bi bilo loše pogledati koliko je strategija precizna i vodi li se Grad Rab tim ili nekim drugim prioritetima.
Održivost do 2030.
Strategija razvoja turizma već u svojoj prvoj rečenici griješi, tvrdeći da je:
“…razvojni dokument za razvoj glavne gospodarske aktivnosti grada Raba u nadolazećem razdoblju temeljen na načelima održivosti.”
Sažetak, Strategija razvoja turizma Grada Raba do 2030.
Razlog te greške je temeljen u činjenici da ne sagledava sve potrebne perspektive, nego turizam otoka Raba gleda isključivo kroz povećanje brojčanih parametara. Veći broj gostiju – dobro. Više smještajnih kapaciteta – odlično. Veće cijene smještaja – izvrsno. Umnoškom jednostavnih faktora dolazimo do veće količine novaca, što znači da je to naravno bolje. Osim toga, samo utvrđuje već poznate smjerove bez naročitih inovacija.
Održivost je postala buzzword, prečesto korištena prazna fraza koja se pridaje svim aspektima budućih gospodarskih aktivnosti. Kako je moguće zagovarati istovremeno a) održivost i b) betoniranje u moru i nasipavanje obale? Isto tako, kako je moguće u istoj rečenici imati više gostiju i manje otpada? Veću količinu smještaja i više netaknute prirode? Nikako.
Stanovništvo
Pokazatelji stanovništva su jasni, postoji smanjenje broja mladih i postoji trend starenja populacije otoka. Privid smanjenja nezaposlenosti koji je počeo 2013. u sebi krije gorku istinu, a on govori da je mnogo mladih s otoka otišlo u svijet trbuhom za kruhom. Otišli su u strane zemlje; Irsku, Njemačku, Austriju, u Skandinaviju i mnoge druge u kojima su vidjeli bolje životne uvjete, manje komplikacija i lakši početak zajedničkog obiteljskog života. Mnogi se nemaju razloga vratiti jer ih na Rabu ne čeka ništa. Mogu doći nakratko vidjeti obitelj, okupati se i onda sretno pobjeći natrag u mjesto na kojem mogu graditi egzistenciju.
Porazan je sentiment koji odnedavno hara otokom, a to je da čak i starije stanovništvo želi otići zbog vrlo jasne sklonosti upropaštavanju životne sredine. Jedino što ih još mnoge drži dolje na otoku je veličina njihovih kuća koje je teško prodati u kratkom roku.
Hotelijerstvo
Strategija de facto legalizira pravac turizma koji je već odavno poznat, a on je osnovan na prvom mjestu na povećanju smještajnih kapaciteta hotelskih poduzeća, izgradnjom novih hotela, sa sadašnjih 2157 u 2018. na 3400 ležajeva u 2030.:
(1) razvoj hotelske ponude (mjera III.1). U cilju dugoročnog očuvanja raspoloživog razvojnog prostora, izgradnja novog hotelskog smještaja prioritetno treba biti usmjerena urbaniziranim i djelomično iskorištenim turističkim ili zapuštenim lokacijama.
Osim očekivanih, financijski izvanredno moćnih investicija velikih poduzeća u stranom vlasništvu, ova mjera obuhvaća i transformaciju obiteljskog smještaja u hotelski.
Zanimljivo bi bilo upitati autore studije, temeljem koje kreditne sposobnosti bi ti isti obiteljski hoteli bili u mogućnosti izvršiti obustavu rada i rekonstrukciju postojećih kapaciteta, kada je opće poznato da većina iznajmljivača jedva spaja kraj s krajem između dvije sezone. Je li ta mjera usmjerena protiv lokalnog stanovništva koje onda postaje taoc vlastite imovine? Možda je to dio strategije “Četvrta zvjezdica za jedan bubreg do 2030.”.
Kamping turizam
Prema uravnilovki Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Sveučilišta u Rijeci, Rab ima premalo smještaja u kampovima. Stoga se prema očitom načelu održivosti, predlaže povećanje kapaciteta te kaže da:
ova mjera daje naglasak na unapređenje kamping ponude kroz implementaciju sustava okolišno odgovorne prakse na svim razinama poslovanja.
A svi znamo kako se te prakse provode u stvarnosti.
Obiteljski smještaj
Struktura obiteljskog smještaja na Rabu je prema autorima studije nezavidna, u smislu loša, upravo zbog kapaciteta koji predvladava naspram hotelskog i kamp turizma. Osim što je privatni smještaj brojčano veći, pa onda silom treba izvršiti poravnanje gradnjom novih hotela ili smanjenjem broja obiteljskih iznajmljivača, on treba dobiti na kvaliteti jer je previše sezonalan. Kao da hoteli i kampovi nisu sezonalne naravi.
Doduše, obiteljskim iznajmljivačima se može i zamjeriti nekoliko stvari. Jako su komotni i misle da se o njima netko treba brinuti.
Nitko se ne treba brinuti za to kako vi vodite poslovanje osim vas samih. Osnujte udruženja, napravite zajednički plan i nemojte stalno cviliti kao da ste bespomoćni. Radite na stjecanju novih znanja i smislite usluge kojima od istih gostiju možete dodatno zaraditi. Najskuplji kupac je onaj kojeg nemate, za njega najviše morate potrošiti dok ga dobijete.
Agronomski i enogastronomski turizam
Ova mjera je svima očita jer svi pričaju kako bi tribalo, tribalo bi ovo i ono sa zemljom i autohtonim proizvodima, ali što kad je zimska fjaka jača od ljetne, a verdura je jeftina i triba puno delat i polivat. Za to vrijeme kamporsko, draško, loparsko, banjolsko i barbatsko polje služi da na njima raste trava, olupine starih automobila i pokoja maslina.
Sramotna je činjenica da jedan otok koji obiluje prirodnim izvorima mora svoju gastronomiju bazirati na ponudi mljevenog mesa u obliku čevapčića i pljeskavica, samo zato jer turisti ne traže ribu i riba je skupa i za ribu treba po HACCP imat još svašta. Gledajući zadnjih nekoliko fešti koje je upriličilo najveće hotelsko poduzeće, i njihov je trend usmjeren na balkan-grill. Toliko o unapređenju ponude.
Što se tiče turista, gledajući tu kategoriju koja dolazi na Rab nije teško zaključiti što je bilo prije, kokoš ili jaje. Postoje jeftinije sorte ribe od lubena i zubaca na kojima su se generacije Rabljana othranile i podigle ove nove lijenčine kojima se ne da čistiti riba. Što se tiče HACCP-a, možda da se umjesto svaštarenja sa svim i svačim pokuša napraviti podjela prema određenom smjeru gastronomije, pa onda zahtjevi za ribom neće više biti tako komplicirani, a prepoznatljivost će postati bolja.
Janjetinu ćemo spomenuti kao posljednju jer ako ima jedan stočarski smjer koji je doživio toliko podjela, onda je to uzgoj janjetine. Na otoku postoje dvije udruge uzgajivača ovčjeg mesa. Niti jedna nije iznijela plan po kojem bi njihovi članovi mogli sudjelovati u stvaranju enogastronomske ponude otoka, unatoč činjenici da tom obliku ponude turisti pridaju vrlo visoku ocjenu onog što traže.
Jedino što se često čuje o ovcama i janjcima je kad zbog neodržavanja mocira i ograda upadaju u tuđe vrtove. Tada obrste sve što im padne pod zub, nakon čega izbije sukob vlasnika i oštećenika koji je nesretnim slučajem ovcu skratio za glavu. Takav jedan fenomenalan brend enogastronomije, a toliko zapušten, neorganiziran i cjenovno prenapuhan, kao da se radi o suhom zlatu. Pogledajte samo susjedni Pag, koji je nota bene prešišao Rab u svakom mogućem pogledu.
Sport i zabava
U aspektu sportskih sadržaja, rekreacije i zabave Rab rastura. Osim što je postao Europski otok sporta što je moguće vidjeti i po europskim rezultatima, prepoznat je i kroz Rapsku fjeru. Ta jeftina kopija one originalne, sanmarineške trupe je volonterska organizacija koju Grad Rab financira mrvicama kroz Pučko otvoreno učilište. Održava se dvadeset i jednu godinu za redom u istom opsegu s istim planom i programom. Program se sastoji od ponude jela i pića koje učesnici bez računa prodaju na površinama povijesne jezgre Raba, a iste na dvije noći i tri dana postaju besramno mjesto sukoba i otimanja za bolju poziciju. U ta tri dana oni jedini preostali stanovnici od straha ne izlaze iz kuća, a ako mogu nakratko odu u posjet prijateljima i rodbini izvan otoka.
Luke i morski promet
Strategija navodi i unapređenje jahting turizma, pa neka ne čudi toliki broj investicija u luke i pristaništa. To je vrlo važan aspekt otočke ponude koji donosi prihode uglavnom županiji Primorsko-goranskoj. Nešto malo ostane i Rabljanima kroz povećani promet restorana i trgovina.
Plaže
U planu razvoja je i unapređenje kvalitete plažnih resursa otoka Raba;
na način da se intenziviraju aktivnosti na regionalnoj i lokalnoj razini, odnosno da jedinice lokalne samouprave definiraju svoje potrebe, izrade i provedu planove upravljanja plažama, uz organizacijsku, savjetodavnu (te moguću i financijsku) podršku regionalne razine.
Za sada je to provedeno uz lokalnu i regionalnu podršku s ciljem jačanja ponude hotelskog poduzeća, a Rabljani koji su platili izradu planova i projekata su ostali kratkih rukava. Možda je tako i bolje, treba puno puta ponoviti gradivo prije nego ono sjedne, čini se. Ionako je većina bila protiv, pa neka im bude onda onako kako su htjeli.
Rezultati istraživanja pokazuju kritičan stav Rabljana koji ukazuje na njihovu želju za daljnjim unapređenjem turističke ponude, ali i uz održivo korištenje osnove. Nadalje, rezultati potvrđuju kako je lokalno stanovništvo svjesno svih, kako pozitivnih, tako i negativnih utjecaja turizma, te podupire razvoj turizma. Ističu posebnu potrebu odgovornog upravljanja destinacijom i zainteresirani su za uključivanje u daljnji razvoj turizma. Spremni su za nove iskorake, promjene i prihvaćanje izazova te predstavljaju garanciju dugoročno održivog razvoja turizma na ovom području.
Zaključak analize dionika u Studiji, skraćeni tekst
Rabljanke i Rabljani s razlogom onda postavljaju pitanje zašto nismo uključeni u proces donošenja odluka, nego se odluke donose jednostrano i u tajnosti?.