Mnogo Rabljanki i Rabljana tvrdi da Rab propada. Zašto je otok Rab postao neugodan za rad i život nije do kraja razjašnjeno. Problem treba sagledati iz više smjerova. Kao i obično, problem se nalazi u velikoj sivoj zoni sastavljenoj od bezbroj malih problema kojima se nitko ne bavi.
Uočljiv je urbanistički i normativno-funkcionalni raspad cijelog otoka. Gradi se u zaštićenim zonama Frkanja i šume Dundo, sprema se napad na Frugu kao zadnje stvarno utočište prirode. Priroda je prepuna divljih odlagališta otpada. Da bude gore, kratkovidni političari (“vlast”) su visoko motivirani da izgrade svaki pedalj otoka jer im komunalni doprinos osigurava značajne prihode proračunu.
Otoku kronično nedostaje osnovna infrastruktura:
- ceste su zapuštene i ne grade se nove,
- prikupljanje otpada nije usklađeno s potrebama struke i zakona,
- vodovod ima visoke gubitke,
- kanalizacije nema na većem dijelu otoka,
- broj djece premašuje mogućnosti vrtića,
- zdravstvena skrb je osrednja,
- ponuda poslova je izrazito sezonalna,
- nema poslovne orijentacije ni posla za VSS,
- nema mjesta za širenje poslodavaca,
…sve u svemu – nije dobro. Kao da je fokus politike na drugim područjima. Idemo vidjeti kojim.
Morski pojas
Sve što dodiruje more ima velike šanse da će biti obnovljeno ili novo izgrađeno, pogotovo ako se radi o velikim infrastrukturnim projektima. Ta činjenica ne treba čuditi kada je čak nekoliko generacija političara koji su porijeklom s Raba zauzima(lo) važne funkcije u pojedinim ministarstvima i odborima.
Tako je Zdenko Antešić (SDP, u mirovini) bivši saborski zastupnik čiju karijeru obilježavaju razne kontroverze, osim što je bio gradonačelnik Grada Raba također svojedobno obnašao dužnost zamjenika ministra u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. U tadašnju vladu ga je povukao aktualni župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina. Bio je i član dvaju odbora, Odbora za prostorno uređenje i zaštitu okoliša i Odbora za turizam.
Njegov mlađi kolega po zanimanju koji je još uvijek aktivni član Hrvatskog sabora Josip Borić (HDZ) je zamijenio u saboru svog stranačkog kolegu Olega Butkovića kada je postao ministar Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Osim dužnosti zastupnika u Saboru, Borić je i potpredsjednik Odbora za zaštitu okoliša i prirode i član dvaju drugih, Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu i Odbora za turizam. U jednom trenutku je čak bio i ravnatelj Uprave za otočni i priobalni razvoj.
Luke i pristaništa
Njihov utjecaj na razvoj otoka je očit jer kad pogledamo unatrag niz godina možemo vidjeti da se gradila i još se gradi opsežna infrastruktura u priobalju. Tako je izgrađena nova trajektna luka u Stinici, Mišnjaku i Loparu te su uređene ili se uređuju luke u Loparu i Gradu Rabu.
Plaže
Još za vrijeme kada je Antešić bio gradonačelnik počelo se govorkati o planovima uređenja plaža. Pod uređenje misli se na nasipavanje obalne crte kamenim materijalom i pijeskom te izgradnja popratnih sadržaja (valobrana, tuševa, WC-a, ugostiteljskih objekata i sl.). Trenutni gradonačelnik Nikola Grgurić (HDZ) je uz pomoć “ruke” vijećnika Marka Sandalića (nezavisni) osigurao potrebnu većinu te se 27. prosinca 2021. krenulo u realizaciju tog dugo najavljivanog projekta o kojem će biti riječi u zasebnom članku.
Privezišta
O privezištima nema dovoljno javno dostupnih informacija. Jedino što je dostupno jest snimak akvatorija oko Raba s kojim će Županijska lučka uprava krenuti u uređenje protuzakonito izgrađenih privezišta. Stanovnici okolnih mjesta, pogotovo Supetarske Drage se brinu zbog izmještanja pomorske linije, što će zasigurno imati utjecaj i na njihovu imovinu.
Škola “Ivana Rabljanina”
Izgraditi će se novo krilo osnovne škole s oko sedamstotinjak kvadrata površine. Radove vrijedne 12 milijuna kuna zajednički financiraju Grad Rab (50%) i Primorsko-goranska županija (50%). Ova investicija će omogućiti jednosmjensku nastavu, što će uvelike pomoći djeci i roditeljima.
Groblje u Kamporu
Mjesno groblje u Kamporu projekt je vrijedan skoro 6 milijuna kuna. Potrebno je napomenuti da je Grad Rab u održavanje i izgradnju groblja potrošio skoro jednak iznos kao na rekonstrukciju i dogradnju osnovne škole, nešto manje od 12 milijuna kuna. Time Rab u mrtve ulaže dvostruko veći iznos nego za žive.
Sportski sadržaji
Sadržaji povezani sa sportom su naglo buknuli u opsegu i broju, i to pogotovo oni nogometni. Takva situacija ne treba čuditi jer je aktualni gradonačelnik pasionirani nogometaš i dugogodišnji član lokalnog nogometnog kluba koji se odnedavno može pohvaliti novim terenom, tribinama, rasvjetom i za prilike raskošnim razglasnim sustavom na koji je potrošeno približno 150 000 kuna. Zahvaljujući tim investicijama otok Rab je 2019. proglašen Europskim otokom sporta, prvim u povijesti.
Obnova povijesno-kulturne baštine
Sredstvima Mjesnog odbora Rab, koja su u naravi sredstva prikupljena od građana kroz komunalnu naknadu, u nekoliko se navrata sanirao manji broj zidova i gradskih otvora u povijesnoj jezgri. Ta, flaster mjera je prvenstveno potaknuta prijedlogom predsjednika MO Rab Marka Sandalića, unatoč protivljenju građana i struke da postoji bolji i sveobuhvatniji način sanacije gradskih zidina.
Poduzetnička zona Mišnjak
Šlag dolazi na kraju, tako i ovaj projekt težak više od 30 milijuna kuna koji je postao kamen spoticanja svih vlasti i poduzetnika. Mastodontskim projektom završeno je oko 87 000 kvadratnih metara poravnatih terasa koje su opremljene infrastrukturom i spremne za prihvat poduzetnika. U procesu je mineralna sirovina koja je dobivena vađenjem poklonjena Republici Hrvatskoj, a ona je zauzvrat prodaje i poklanja drugim subjektima (kao na primjer, izvođaču plaže na Padovi I). Luka Grgurić iz Nezavisne liste Ostanak je detaljno dokumentirao tijek zbivanja na sljedećoj poveznici.
Gdje je problem?
Gledajući impozantni popis projekata, netko može steći dojam da je posrijedi zabuna. “Ipak se nešto radi.“. Kako je moguće da jedan otok na koji se slijevaju stotine milijuna kuna iz EU, državne riznice i turizma može imati probleme koji su nabrojani na početku? Sve je dostupno; mineralne sirovine, mehanizacija koje očito ne manjka, podrška s najvećeg vrha… I opet ništa ne funkcionira. Zbilja, za zapitati se tko uistinu profitira od tih mega-infrastrukturnih projekata; političari i njihovi partneri ili stanovnici otoka Raba? Rab nije povećao broj stanovnika, dapače, broj se smanjio za oko 10% u zadnjih desetak godina.
Rabljani su uglavnom prepušteni sebi, pogotovo kada se radi o komunalnoj infrastrukturi. Oko njih prolaze golemi građevinski strojevi i teglenice, a oni sami moraju odlaziti predsjednicima mjesnih odbora ili posjećivati Upravni odjel za komunalne poslove Grada Raba (koji zaslužuje poseban članak, a možda i seriju) u nadi da će riješiti problem pristupnih, tzv. nerazvrstanih cesta. Da dodamo uvredu u cijeli proces – sami moraju vršiti radove jer će im Grad Rab dati materijal, a oni se moraju pozabaviti izvedbom, kao da su građevinski radnici.
Možda Grad Rab do sada nije smislio inovativne načine kako da stanovnike otoka uposli na ostalim deficitarnim uslužnim djelatnostima? U načelu je, jer na području Grada Raba postoji 107 registriranih udruga koje onda pružaju usluge raznih društava. Ogroman dio turističke promocije financira se putem udruga gdje stanovnici volonterski daju svoje vrijeme i vještine, a Grad pokriva elementarne troškove.
Vjerojatno Grad Rab očekuje da će njihove deficite u moći upravljanja preuzeti građani sami te osnovati još pokoju udrugu koja će se baviti zaštitom okoliša, kompostiranjem biološkog otpada, odgojem djece i primarnom zdravstvenom zaštitom. Poduzetnicima bi se država trebala skloniti s puta što Grad Rab vrlo efikasno provodi u djelo, osim što bi eventualno trebala stvoriti uvjete, osmisliti planove i pružiti infrastrukturu za obavljanje i razvoj poslovanja.
Tako da, onaj tko misli da Rabljani ne zarade svoj turistički kruh se grdno vara. Naravno da ima sretnijih i nesretnijih na oba kraja duge, ali u prosjeku Rabljanke i Rabljani krvare za svoj turizam, dok drugi postižu bolje ciljeve uz značajno manje truda.