Dolje partija! Živio – tko?

Rabljani već dugi niz godina osciliraju između dvije velike stranke na političkom spektru desnice i ljevice: HDZ i SDP. Niti jedna druga stranka ili nezavisna lista nije uspjela prikupiti dovoljan broj birača da bi se nametnula kao lider na rapskoj političkoj sceni. Zašto je to tako?

Definicija politike

Politika (iz starogrčkog Πολιτικά, romanizirano politiká, ‘poslovi vezani uz polis’) kolektivna je djelatnost usmjerena na donošenje odluke o rješenju problema i izvršenju te odluke koja je obvezna za sve članove zajednice. Riječ politika potječe iz više grčkih riječi: polis (‘grad-država’); politeikos (‘državni, javni’) te politeia (‘država, politički režim’).

Politika, Wikipedia.org

Stajališta u politici su raznovrsna – svatko ima tendenciju da zastupa ono za što misli ili zna da je najbolje. Dogovor svih uključenih strana postiže se samo ako uključene strane imaju svojevrsnu polugu putem koje mogu utjecati na tijek donošenja odluka. I na našoj lokalnoj razini često možemo vidjeti da ukoliko pojedina stranka ima vladajuću većinu onda može nesmetano provoditi politike koje odgovaraju njoj i prvenstveno njenim biračima. Cilj svake stranke je zadovoljiti svoje birače.

Kako se donose odluke?

Postoje razna pravila koja opisuju tijek donošenja svake pojedine odluke, ali ako govorimo o jedinicama lokalne samouprave kao što je Grad Rab, možemo uopćeno reći da svaka veća odluka mora biti donesena glasanjem svih članova gradskog vijeća. Tu nastaje prava potreba za političkim dogovaranjem i ovdje se postižu kompromisi koji daju jednaku mogućnost utjecaja, sukladno vještini pregovaranja.

Prije glasanja vijećnici dobivaju materijale o predmetu glasanja. Nakon što pročitaju materijale mogu obaviješteno glasati, prema svojim političkim uvjerenjima. Tu vidimo i prvi problem, a to je investicija vremena da bi netko mogao biti političar.

Što je političar/ka?

Političar ili političarka je osoba kojoj je glavni životni poziv bavljenje politikom. Takvu osobu nazivamo još i profesionalnim političarem, jer glavninu svojih prihoda dobiva kao zaposlenik države ili stranke, odnosno kroz stranačke ili državne funkcije. Na lokalnoj razini kakva je gradska, samo su najviše izborno uvjetovane službe uprave profesionalno plaćene, poput mjesta gradonačelnika, pročelnika i ostalog upravnog ili administrativnog osoblja. Vijećnici su, iako ključni za donošenje odluka, plaćeni relativno malenim naknadama pa se stoga politikom bave fakultativno, u svoje slobodno vrijeme. Jedino kako bi se vijećnik mogao baviti politikom cijeli dan jest da je financijski neovisan pa samim time u politici možemo vidjeti niz liječnika i poduzetnika.

Vijećnik koji kao izgovor koristi činjenicu da nije profesionalni političar, da nema vremena zbog ostalih životnih i poslovnih obaveza te da zbog toga se ne može u potpunosti posvetiti politici treba iz nje izaći. To je poziv koji zahtijeva vrlo velik angažman ako ga se misli obavljati na visokoj razini koja proizvodi kvalitetne rezultate. Činjenica da je netko političar u malome mjestu kao što je Grad Rab ne znači da vrijede potpuno drugačija pravila službe.

Političari, ako već ulaskom u politiku nisu struke društvenih znanosti1Društvene znanosti su: antropologija, ekonomija, obrazovanje, geografija, povijest, pravo, politologija, socijalni rad, sociologija, komunikologija, informatologija i sl., i ne znaju dovoljno o tome, moraju mnogo raditi na sebi. Ukoliko jesu iz neke od tih znanosti onda trebaju pokušati nadopuniti područja koja su im deficitarna. Političari upravljaju društvom pa ga trebaju i poznavati.

Kako se to odnosi na Grad Rab?

Jednom riječju, destruktivno. Od sveg nabrojanog samo dvije velike stranke, ili kako ih u narodu popularno zovu partije, imaju nacionalnu infrastrukturu i dugotrajno iskustvo bavljenja politikom.

Pod infrastrukturom mislimo na ustroj, ljudstvo, plan i program te poznavanje potrebnih procedura i zakona.

Sve manje lokalne stranke ili nezavisne liste počivaju na entuzijazmu i znanju pojedinaca koji ih sačinjavaju. Osnivaju se kao pokušaj utjecaja na lokalnu sredinu ili su svojevrsni otpor politikama velikih stranaka. Tu najčešće nalazimo političare-početnike koji su svježe došli iz drugih sfera, poput gospodarstva pa su im takve politike i programi. Često ih oblikuje vizija nekolicine osoba koje su ujedno i osnivači.

Druga kategorija izvan velikih stranaka su njihovi otpadnici, koji su nezadovoljni događanjima odlučili početi se samostalno baviti politikom te osnovali druge nacionalne stranke koje još nisu izgradile potrebnu infrastrukturu na državnoj razini.

Nejasne poruke

Malima je teško ispitati puls birača osim kroz vlastiti filter koji je često prethodno uvjetovan, zamagljen osobnim vjerovanjima. Mnogo malih stranaka šalje šarolike poruke ciljajući svoje biračko tijelo. Zbog tih nejasnih i nedovoljno ispitanih poruka strankama i listama se često dogodi da se biračko tijelo usitni do te mjere da oporba, izuzev dvije velike stranke, jedva dobije pokoje mjesto u gradskom vijeću.

“Doviđenja do sljedećih izbora!”

Oporbene stranke ili liste ne znaju iskoristiti mjesta u vijeću kao dio veće, sveobuhvatne strategije razvoja. Sudjelovanje u radu, čak i bez odlučivanja, služi za sjecanje uvida u aktualna pitanja. Predan rad podrazumijeva i obaveznu redovitu komunikaciju sa svim skupinama birača. Kako će drugačije ostali birači, oni koji nisu njihovi, saznati da je baš ta stranka zanimljiva opcija za sljedeće izbore?

Vijećnici oporbe nakon izbornog poraza često ostaju sami, nitko im ne pomaže i cijela se inicijativa za vrijeme trajanja mandata često raspadne. Ponovno oživi tek mjesec ili dva prije izbora kada na silu pokušava prezentirati svoj rad, ili bolje rečeno nerad, i kada se nadaju opetovanoj podršci za predstojeće izbore. Manje stranke ili liste nemaju što pokazati svojim biračima jer ih vladajuća većina aktivno sprečava u izglasavanju amandmana; redovno ih ruši.

Timski rad

Bavljenje lokalnom politikom zahtijeva svakodnevnu aktivnost. Upravljanje lokalnom samoupravom zahtijeva poznavanje ogromnog broja tekućih projekata i povezanih propisa. Često se dogodi da je prilikom stupanja na dužnost potrebno najmanje nekoliko mjeseci samo da bi se uskladilo s postojećim stanjem. Takav posao je nemoguć samo jednoj osobi koja je ostala bez podrške svojih dojučerašnjih kolega. To je uglavnom razlog propasti mnogo lokalnih inicijativa s političkim predznakom.

INTER DUO MALA, MINUS ELEGENDOM. (Između dva zla biraj manje.)

Birači kada su im predstavljene nove opcije često prvo glasaju za ono što već poznaju i što im se čini sigurnim. U svakom biračkom tijelu postoje promjenjivi glasovi birača koji se priklanjaju svemu, samo ne onome u čemu su se već prije razočarali. Oni uglavnom glasaju za manje stranke ili nezavisne liste, ali oni nikada ne čine glavninu biračkog tijela čiji su glasovi potrebni za veći broj vijećnika.

Nedostatak formalnih procedura

Male stranke ili liste često u svom sastavu nemaju savjetnike. Većina djelatnosti organizacije odrađuje se na niskom ili nepostojećem nivou, često na kavama ili pivama pa se takva politika još naziva i kafanskom. Nemaju diplomirane politologe i novinare, poznavatelje društvenog protokola te javne komunikacije. Rijetko u sastavu imaju aktivne pravnike ili ih ne koriste iz usluge, što je velika greška jer bavljenje politikom uključuje poznavanje raznih zakona i prava koja iz njih proizlaze. Zaziru od uobičajenih formalnih oblika komunikacije s javnošću i biračima te misle da je dovoljno poslati poruku jednom, netom prije izbora.

Idealizam prije interesa

Nove stranke ili liste često kao dio izbornog programa propagiraju svojevrsni idealizam kao kvalitativni odmak. Pri tome stavljaju interese zajednice ispred vlastitih interesa. Nismo jednom bili svjedoci da su se članovi koji su postali vijećnici ili upravni kadrovi odjednom promijenili i počeli raditi isključivo za svoju korist. Idealizam može biti dobar za privlačenje određenog sloja birača, ali se na njemu nikako ne smije temeljiti cijeli politički program. Tu podosta igra zrelost i inteligencija samih birača, kao i koliko je pojedini političar šarmantan u svojim obmanama biračkog tijela. Opće je poznato da pamćenje kod mnogih birača ne traje dugo i da ih visoka cijena sudjelovanja u procesima, nedostatak vremena, onemogućava da poprate sve afere političara za kojeg se spremaju glasati. Ulogu zaštitara javnosti uobičajeno na sebe preuzimaju mediji, koji su na Rabu većinom bez slobode i mogućnosti kritike jer su izdašno financirani od istih protiv kojih bi trebali pisati ili govoriti.

Prebrzo trošenje ljudi

Male stranke brzo nastaju i još brže nestaju. Zbog takvog ad hoc, naprasnog političkog djelovanja lokalna politika vrlo brzo potroši kvalitetne ljude. S druge strane, u malim sredinama često dolazi do rotacije jedno te istog političkog kadra iz stranke u stranku. Politički prostor vrlo brzo postane zamoran i dosadan jer se samo šačica ljudi ima volje i mogućnosti aktivno baviti politikom. Sve skupa postaje neuvjerljivo, ideološki isprazno i odbija ulazak novih ljudi.

Opadanje broja aktivnih glasača

Slijedom tih pogrešno oblikovanih i promašenih pitanja manjih lokalnih stranaka, kao i sveopćom nadmoći velikih stranaka broj birača niz godina opada. Zbog toga se od devedesetih naovamo broj aktivnih glasača prepolovio i odnosi se na birače onih stranaka koje su aktivne tijekom cijele kalendarske godine. Neki zagovaraju razne načine za aktivaciju uspavanog biračkog tijela, ali to nije moguće bez a) jasne komunikacije alternative vladajućima koja b) počiva na dobro razvijenoj infrastrukturi. Bilo kakav pokušaj koji ne uključuje to dvoje je u samom početku osuđen na propast. Nemojmo zaboraviti da su u podlozi svakog poduhvata ljudi od krvi i mesa koji se bez jasnog sustava okreću improvizaciji na njihov, često katastrofalan način. Uspavani birači moraju imati nekoga za koga mogu glasati.

Zaključak

Mala sredina poput Grada Raba neće nikako u kratkom roku moći uspostaviti prevlast nad dvije nacionalno dominantne stranke, i to upravo iz gore navedenih razloga. Jedino što Rab može usmjeriti u pravcu razvoja novog sustava upravljanja jest mnogo učenja i suradnje između ljudi koji trenutno čine političku oporbu. Nekakvo zatvaranje i strančarenje te odabir samostalnog djelovanja samo relativno osnažuje dvije već dominantne političke opcije. Za tako nešto svi trebaju spremiti natrag svoj ego i otvoriti oči i uši te početi komunicirati međusobno. Rab će doživjeti svoj procvat tada kada to bude odraz njegovih stanovnika. Do tada će neka od velikih stranaka uvijek igrati najveću ulogu i o tome smjesta treba razbiti iluzije.

Napomene

  • 1
    Društvene znanosti su: antropologija, ekonomija, obrazovanje, geografija, povijest, pravo, politologija, socijalni rad, sociologija, komunikologija, informatologija i sl.

Pratite nas i na Facebooku

Pridružite se raspravi. Neka se i vaš glas čuje!