Sjednica gradskog vijeća je počela (jer, naravno, nije „započela“ – kako neki neupućeni kažu) u dosada najozbiljnijem tonu. Kao da se atmosfera između točaka dnevnog reda inspirirala Hamletovim „biti ili ne biti“, vijećnici su zauzeli svoja mjesta s izrazima lica kao da će se raspravljati o sudbini svijeta, a ne lokalnim temama.
Leteće izmjene u oporbi: ulazi Liović, izlazi Tomulić-Holjar
Prvi novitet na repertoaru: vijećnica Mirna Tomulić-Holjar odlučila je otići u mirovanje. Možda je riječ o političkoj meditaciji, možda o povlačenju pred oluju, ali kako bilo, u igru kao leteća izmjena uz high five, ulazi Vili Liović. Zaslužuje li gromoglasan pljesak ili podsmjeh? Vrijeme će pokazati, no Liović je svakako bio spreman uskočiti kao da je trenirao za ovu situaciju cijelu sezonu.
Vijećnik Boris Bačić, predsjednik mandatne komisije, odlučio je da je najbolje publiku na samom početku temeljito „izmoriti“ nizom proceduralnih detalja. Strpljivo nam je objasnio tko je, kada i zašto bio sljedeći na redu, a ukratko – da skratimo Bačićev monolog – troje s nezavisne liste izuzelo se iz rada vijeća prije nego što je Liović preuzeo mjesto. Razlog? O tome se može samo nagađati, no birokratski cirkus je barem dobio novu zvijezdu.
Za kraj, jedan od onih trenutaka kada vijećnici uspiju postići potpunu harmoniju (jer se oko nečega konačno slažu): odluka o raspodjeli sredstava za financiranje stranaka usvojena je jednoglasno. Naravno, nećemo biti cinični – nitko ne voli kad mu se novčanik prazni, ali u ovom slučaju sve su stranke sretno potvrdile: „Novci su naši, i to je u redu.“
Spor oko komunalnih društava: Pagexit i financijska zavrzlama
No, ozbiljan ton nije se dugo zadržao jer je prioritet ponovno dobilo glasanje o pripajanju Vrela Južnom ogranku. Navodno da ljudi stignu na trajekt, što je očito bitnije od utvrđenog dnevnog reda sjednice. Jer, nije lako održati balans između političkih prioriteta i trajektnog reda vožnje.
U vezi s pripajanjem, pročelnik Matko Krstačić je obznanio jedan zanimljiv detalj – tužba između komunalnih društava Pag i Kolan mogla bi poprilično negativno utjecati na ukupnu bilancu grupacije Južni ogranak. Vijećnik Lovre Ševerdija, očito u formi za raspravu, zatražio je od direktora Južnog ogranka Milana Nekića pojašnjenje i pritom lagano bocnuo sastavljače ugovora zbog nedostatka kvalitete u njihovom radu. Nekić, vješt u obrani, izjavio je da je „posao odrađen“, ali da pripajanje nije potpuno zbog neulaska KD Paga.
Zanimljivo, prijepor između KD Paga i KD Kolana datira još iz 2014. godine. A sada, deset godina kasnije, iznenada je ponovno važno. Još zanimljivije – KD Kolan je dobio protuovrhu koju bi trebala platiti cijela grupacija Južni ogranak ako KD Pag uđe istovremeno s ostalima. Ukratko, sve skupa je nejasno i pomalo smrdi na muljažu, iako zakonski okvir ne ostavlja puno prostora za nesporazume.
„Pag ne može ući dok ne riješi dubioze“
Nikola Grgurić
Vijećnik Damir Brusić, nesklon šetnji kroz povijest, kratko je izjavio da ga cijela situacija podsjeća na Europsku uniju, posebno na Brexit. Njegova verzija? Pagexit. Dodao je da mu nije jasno kako je Grad Rab do sada držao 15,2% temeljnog kapitala, a sada odjednom 24,12%. U pitanju je, dakako, 1.353.000 eura iz kapitalnih rezervi Vrela, koji će se, izgleda, prenamijeniti za pokrivanje razlike u temeljnim kapitalima Južnog ogranka.
Nekić se, vidno spreman, opet branio, objasnivši da je takvu matematiku odredio zakonodavac. Time je pokazao da vrlo dobro razumije što Brusić pita. Jedino što trenutno spašava imovinu Grada Raba je nered u imovinsko-pravnim evidencijama KD Vrelo.
„Ovo nije konačna situacija pripajanja,“ zaključio je Brusić, dodajući da mu je sve „neizvjesno“.
Za govornicu je zatim stupio gradonačelnik Nikola Grgurić. Brexit? Nikakva usporedba, tvrdi Grgurić, jer „Pag ne može ući dok ne riješi dubioze.“ Ipak, obećao je da će biti „dostupni Europski projekti“ i da će se napokon realizirati „ono što mi Rabljani čekamo godinama“. No, jedno je pitanje ostalo visjeti u zraku – što je točno Grgurić poduzeo u svom desetogodišnjem mandatu da se situacija riješi? Ako on nije bio u mogućnosti, tko je?
Na kraju balade, točka je usvojena: 7 vijećnika za, 6 protiv. I svi su, valjda, stigli na trajekt.
Proračun Grada Raba: ambiciozni planovi i stvarnost
Pročelnica za financije Martina Španjol Matković zatim je preuzela pozornicu i iznijela bombastičnu brojku: proračun za 2025. iznosit će 15.071.956 eura, što predstavlja povećanje od 35,3% u odnosu na prvi konsolidirani proračun za 2024. Ne znamo koju robu konzumiraju, ali dobro puca.
Realnost je, međutim, da su prihodi ove godine skliznuli za 7-10% od prvotne procjene, no optimizam ne jenjava – za 2025. očekuje se rast veći od trećine.
Zanimljivo, na javnom savjetovanju za proračun koje je prethodilo donošenju, nije zaprimljen nijedan prijedlog. Ali zato gradonačelnik ima svoj: smanjenje pozicija za plaće za 20.000 eura te doprinosa za 10.000, uz preusmjeravanje tog novca u subvencije poduzetnicima. Kako će se sredstva točno trošiti? Pa, „nakon donošenja ovog proračuna“ utvrdit će se specifičan način utroška. Dakle, zasad vjerujte gradonačelniku na riječ.
„Po izvršenju smo na kraju kolone, treća liga predstavlja se kao uspjesi“
Lovre Ševerdija
Vijećnik Lovre Ševerdija nije propustio priliku za još jedan oštri komentar – „more nerealiziranih projekata“ i stvarno izvršenje od 8 milijuna eura u odnosu na planiranih 15 milijuna. Podsjetio je na sortirnicu koja je planirana za 2019., a 2025. još nije dovršena. Advent je zgodan, priznaje Ševerdija, ali to nije kapitalni projekt. Po njegovim riječima, Rab se vodi neambiciozno, dok Crikvenica, s proračunom od 32 milijuna eura, pokazuje kako se to radi. „Po izvršenju smo na kraju kolone,“ zaključio je, dodavši da se „treća liga predstavlja kao uspjesi“.
Na to se Matošić „nadovez’o“, primijetivši kako je „Crikven’ca vjerojatno prenijela sredstva“ pa joj je zato takav proračun. Brusić mu je, uz smiješak, odgovorio da je i Rab „jak u prijenosu nerealiziranih sredstava“, s posebnim naglaskom na Vilu Danicu, vječnu crnu rupu lokalnog proračuna.
Jauk rapskih iznajmljivača
Dalje, Brusić je primijetio da izvor povećanja proračuna leži u porezu na dohodak od iznajmljivanja stanova i soba, što predstavlja čak 500% povećanja. Također, porez na kuće za odmor raste za 30%, a domicilno stanovništvo osjetit će rast od 500%. „Nismo donijeli odluku o visini poreza,“ primijetio je, dodajući da mu ni stavka kazni, koja raste 300%, nije baš legla.
No, i pohvala se našla na repertoaru – Brusić je objektivno pohvalio gradonačelnika zbog 70.000 eura božićnica za umirovljenike, ali tvrdi da bi trebalo još više. Pročelnica za financije pojasnila je da je izračun rađen prema prijedlogu zakonodavca, dok su kazne rezultat „ekipiranja komunalnog odjela“ koji sada lipi kazne gdje stigne. Konačno uvođenje reda, valjda.
Gradonačelnik se, kako i priliči, „obrecnuo“ na vijećnika Ševerdiju, opovrgavajući njegove tvrdnje o niskoj realizaciji proračuna. Nije zaboravio ni Brusićevu pohvalu, na koju je odgovorio s dozom nepotrebne nervoze – nadmudruju se bez veze, reklo bi se u narodu.
Na kraju, Matošić je „skubicir’o“ glasovanje za „konsodilirani“ proračun, koji je, nakon svega, donesen: 7 za, 6 protiv.
I tako, još jedna sjednica u nizu, gdje se broje milijuni, prebire po prošlosti, svađa oko procedura i po tko zna koji put „pripaja“ ono što se desetljećima ne uspijeva riješiti. Sve uz ozbiljan ton, naravno.
Snovi o prostornom uređenju: previše informacija u premalo vremena
Pročelnica za financije pohvalila se utroškom spomeničke rente od 40.000 eura za obnovu gradskih zidina. Je li plan upravljanja tim zidinama donesen? Naravno da nije, ali sitnice poput planova nisu bitne kada imamo obnovu za pohvalu.
Vijećnik Vili Liović, znatiželjan kao novinar, zatražio je pojašnjenje za nadogradnju GIS-a (Geoinformacijskog sustava). Pročelnik Krstačić odgovorio je smireno – riječ je o „redovnom procesu koji traje godinama“ kako bi Rab imao precizne geoinformacije na terenu. Drugim riječima, nadogradnja traje dulje od nekih vijećničkih mandata, ali rezultat će, vjerujemo, biti spektakularan.
Vijećnik Brusić nije propustio primijetiti da program održavanja komunalne infrastrukture, popularno nazvan „program Dundova“, stoji milijun eura. „Nije li to malo previše za ono što Dundovo obavlja?“ zapitao se Brusić, možda s mišlju da se uz milijun eura može održati pola Manhattana, a ne samo lokalne puteve.
Lovre Ševerdija, uvijek spreman na „detaljnu inspekciju“ proračunskih stavki, pitao je što točno rade „alpinisti“ i kakvi se radovi odvijaju s fontanama koje su također našle svoje mjesto u proračunu. Dodatno ga muči i stavka održavanja javnih WC-a – ako su već dani na korištenje privatnicima, zašto ih onda mi plaćamo?
Pročelnik Krstačić pojasnio je kako alpinisti saniraju stabla na velikim visinama, primjerice u Komrčaru, jer nam je potrebno „stručno osoblje koje se ne boji visina“. Fontane, dodao je, zahtijevaju održavanje poput čišćenja i kloriranja, a ona u parku Boškopini je već popravljena. Javni WC-i? Zimi ih održava Dundovo, a ljeti ih, po ugovorima, preuzimaju privatnici – jer ništa ne govori „sezona“ kao temeljito neuredan WC.
Vijećnica Tanja Plješa je, pak, digla glas zbog „smiješnog iznosa“ od 72.000 eura predviđenog za održavanje nerazvrstanih cesta, oko 2,13 eura po kvadratnom metru. „Ceste su u komi zbog neodržavanja!“ upozorila je Plješa, uz opasku da bi i 2.000 eura po školi za godišnje održavanje trebalo izazvati salve smijeha.
Pročelnik Krstačić pojasnio je kako se sredstva za nerazvrstane ceste odnose na „manje zahvate“ poput izmjene signalizacije i sitnih popravaka. Škole? Hitne intervencije, naravno. Jer kada se zid uruši ili prozor pukne, 2.000 eura na raspolaganju je više nego dovoljno.
Zaključno, sjednica je ponovno potvrdila staro pravilo – svi vole brojke, sve dok ih ne treba opravdati.
Problemi infrastrukture i okoliša: ceste, deponiji i komunalna pitanja
Vijećnik Lovre Ševerdija primjećuje kako je za sanaciju divljih deponija odvojeno 50.000 eura i žali zbog neslavne navike otočana i turista da smeće ostavljaju uz ceste kao da je to lokalni sport. Zatražio je konkretne informacije – koje su radnje poduzete, koje kazne naplaćene te zahtijeva pisani odgovor pročelnika.
Mini lov na prekršitelje
Pročelnik Krstačić, u maniri pravog birokrata, objašnjava da se tu ne radi o „divljim deponijima“ već o „mini deponijima“ koje djelatnici brzo saniraju, kao da je riječ o prolaznim sitnicama. Pravi iznos, dodaje, namijenjen je sanaciji deponija na radnoj zoni Mišnjak, a Grad se već prijavio na natječaj za dodatna sredstva. Kazne? Eh, to je komplicirano – „čovjeka morate ulovit’“ baš u trenutku dok baca madrac, a čak ni kamere ponekad ne pomažu. No, naplaćuje se maksimalno koliko se može, ako se počinitelj prepozna.
Gradonačelnik, s osjećajem za prioritete, napominje kako Grad vodi brigu o cestama i školama, ali „oni koji su vlasnici“ tih cesta trebali bi se malo više potruditi. Pohvalio je Grad za energetsku obnovu škola, a usput ubacio nadogradnju škole pored Blata, naravno, za koju nije bio izravno zaslužan.
Vijećnica Tanja Plješa, nepokolebljiva kao uvijek, zahvaljuje gradonačelniku što joj „svaki put prosvijetli pamet“. Iako, tvrdi, njoj i dalje nije jasno kada su te škole uređene „onako kako on to navodi“, s obzirom na to da već 40+ godina radi u njima i nije primijetila takve radove.
Mišnjak, Texas
Ševerdija, sada već gorljiv kao vatreni propovjednik, opisuje radnu zonu Mišnjak kao „Texas“ – užasni prizori svih vrsta smeća koji izgledaju kao scenografija za film katastrofe. Komunalni odjel, kaže, „zna tko to dovozi, ali ne poduzima ništa“, a sada će svih 50.000 eura iz proračuna otići na sanaciju posljedica nečinjenja. Zaključuje da je radna zona simbol kako „upropastiti i promašiti projekt“, jer umjesto da služi svrsi, sada služi kao deponij. Dok on „rešeta“, gradonačelnik ga smireno promatra, podbočen i bez riječi.
Na govornicu izlazi vijećnik Dumičić, koji kao pravi Kerber čuva ulaz u bilo kakvu raspravu o učinkovitosti gradske uprave. Pohvalio bi proračun za komunalije i smireno dodao kako je otok „čist“. No, Ševerdija iz klupe viče: „A kante?!“
Dumičić hladno odgovara da deponij nije u radnoj zoni i da je to „manipulacija“. Istina je, dodaje, deponij se nalazi desetak metara dalje, što je, pretpostavljamo, jednako udaljeno kao i zdrav razum u ovoj raspravi. Ne može odoljeti da raspravu spusti na osobnu razinu, pa Ševerdiji spočitava da je „loš odvjetnik“.
Pročelnik Krstačić potvrđuje da je deponij „na rubu radne zone“, no kako bi se spriječilo buduće „nesporazume“, radna zona bit će „pokrivena kamerama“ – jer ako se netko već osjeća pozvanim da baca smeće, neka barem bude snimljen u visokoj rezoluciji.
Na kraju, točka je – naravno – usvojena, i to tijesno: 7 za, 6 protiv. O smeću, kamerama i raspadnutim projektima raspravljat ćemo, dakako, opet – možda već na sljedećem trajektu.