Nastavljajući se na prethodni članak, ovaj put prelazimo na ključne točke proračunske rasprave koje su uključivale infrastrukturu vrtića, sportske kapacitete i usporedbe s uspješnim modelom Lopara. Tematski gledano, sjednica je ponovno otvorila pitanja prioriteta i transparentnosti u gradskim financijama.
Kulturne investicije, sakralne dileme i “ostalo”: kako Grad Rab barata proračunom
Pročelnik Denis Deželjin predstavio je strukturu troškova planiranih ulaganja u kulturna događanja i sakralne objekte. No, vijećnica Tanja Plješa, nepokolebljiva u svom stavu, nije mogla odoljeti da ne spomene vlasnika sakralnih objekata, Rimokatoličku crkvu. “Zašto oni ne ulažu? Novca imaju više nego dovoljno”, kazala je Plješa, dodajući kako Grad koristi pitanje vlasništva kao izlaznu strategiju svaki put kada treba preuzeti odgovornost.
Deželjin je, u pokušaju obrane, objasnio da je to “stav ove gradske uprave” i sarkastično dodao kako bi država mogla reći Crkvi isto – neka si sami financiraju obnovu.
Dok se atmosfera zagrijavala, vijećnik Damir Brusić je postavio “pitanje za milijun eura” – doslovno: “Što mislite koliko ima stavaka (u proračunu kulture) pod ‘ostalo’?” Odgovor je, na radost svih, bio nemalih 45. Prema njemu, toliki broj neutvrđenih troškova jasno pokazuje da planiranje nije najkvalitetnije izvedeno.
Vijećnik Lovre Ševerdija je tada preusmjerio raspravu na projekt interpretacijskog centra, za koji je izdvojeno više od 300.000 eura, a koji bi trebao biti smješten u bivšoj zgradi “Štampe”. Nekad planirana knjižnica tamo više nije opcija, što je izazvalo zbunjenost. On i vijećnica Plješa naglasili su kako nisu protiv investicija, ali prioriteti bi trebali biti jasniji i bolje izloženi.
Deželjin je pojasnio da se interpretacijski centar sada planira smjestiti u Vili Mahač. Dosad je utrošeno petnaestak tisuća eura na projekt postojećeg stanja i koncepcijsko rješenje postava. Slijedi izrada glavnog arhitektonskog projekta, izvedbenog projekta postava, procjena utjecaja klimatskih promjena i izrada profila projekta. No, čak i pod uvjetom da se sve stigne završiti, natječaj objavi i prijava uspije, aktivnosti bi mogle započeti tek krajem godine. Ako sve prođe kako treba, Grad Rab mogao bi povući 1.955.000 eura EU financiranja u razdoblju od 2025. do 2027.
Koliko je to mogućnosti za kiks projekta interpretacijskog centra u Vili Mahač?
- „ako se stigne sve to odraditi“ i
- „objavi se natječaj“ i
- „ako se stignemo prijaviti na natječaj“
navodi Deželjin, „mogli bi koncem godine (2025!) započeti s aktivnostima.“
Ševerdija je, međutim, zbunjeno pitao: “Čekajte, nije li knjižnica trebala biti u ‘Štampi’, pa izmjenom interpretacijski centar tamo, a vrtić u Vili Mahač?” Deželjin je odgovorio hladno: “Moguće da nismo jasno komunicirali, ili da vi niste dobro slušali.” Pojasnio je kako je informacija o interpretacijskom centru dostupna u materijalima, a da je vrtić u Mahačevoj vili samo privremeno rješenje.
Plješa je potom tražila pojašnjenja o troškovima Pučkog otvorenog učilišta, uključujući održavanje i opremu, a pritom nije štedjela ton koji je graničio s drskošću. Kao da nije čitala dostavljene materijale – nešto što je već uočeno kod njezinog kolege Ševerdije.
Gradonačelnik je naposljetku, u svom stilu “Captain Obvious”, zaključio ono što je svima već bilo jasno, ponavljajući argumente iz prethodnih rasprava.
Točka je usvojena s minimalnom razlikom – 7 za, 6 protiv – i proračunska magla za ovu sjednicu napokon je razriješena. Ili barem tako izgleda na papiru.
Sport i politika: od Blata do klupskih frustracija
Sport na Rabu, taj nepresušni izvor debate, ovog puta dobiva gotovo pola milijuna eura za programe, dok će održavanje sportskih objekata dodatno dobiti nešto više od polovice tog iznosa. Zvuči kao solidan iznos, no vijećnik Vili Liović upozorava da su sredstva odobrena na temelju planova koji nisu dostupni vijećnicima. “Mi ne znamo što stoji iza toga”, napominje, predlažući tematsku sjednicu na kojoj bi se udruge i klubovi predstavili i transparentno prikazali što se financira.
Brusić podržava prijedlog, ali se pita o energetskoj obnovi rasvjete u sportskoj dvorani, čiji je trošak procijenjen na 110.000 eura. Pita, s pravom, otkud sredstva. Gradonačelnik Nikola Grgurić, u maniri političkog majstora, nudi nejasan odgovor: dvorana je bila devastirana, iznos za rasvjetu je “procjena”, a izvor sredstava trebali bi biti “natječaji”. Dakle, imamo svjetlo na kraju tunela, ali još uvijek čekamo struju.
Vijećnica Tanja Plješa, neumorna u svojim pitanjima, ne vidi logiku u tome što nogometni klub, unatoč slabim rezultatima, dobiva 60.000 eura, dok rukometni, koji ostvaruje rezultate, dobiva samo 12.000. Gradonačelnik, poznat kao pasionirani ljubitelj nogometa, poziva vijećnike da dođu na teren “Blato”, pričaju s djecom i vide koliko njima to znači. Deželjin ga brani, ističući da Grad ima 30-ak sportskih klubova i da financiranje proizlazi iz njihovih potreba.
„Bonaca je, a znamo odakle vjetar puše“
Nikola Grgurić
No, Ševerdija, uvijek spreman na povijesnu analizu, podsjeća kako su malonogometna liga i liga stolnog tenisa, nekada okosnice zimskog života, ugašene pod ovom vlašću. Pohvalio je, međutim, Triatlon klub Rab i biciklistički klub Mag kao svijetle točke zimskog sporta. Gradonačelnik mu odgovara poetski: “Bonaca je, a znamo odakle vjetar puše”, aludirajući na Ševerdijinu povezanost sa stolnim tenisom.
Gradonačelnik je dalje istaknuo da Grad ulaže u djecu i sport, nabrajajući razne sportske aktivnosti te izrazio želju za osnivanjem vaterpolo kluba. Zaključuje kako svatko tko se vlastitom inicijativom organizira može očekivati podršku Grada, dajući suptilnu sugestiju da je ključ u osobnoj inicijativi.
Vijećnik Željko Dumičić potom, ispravno, napominje kako je Ševerdijino pitanje moglo biti predmet amandmana u proračunu, a ne naknadnih prigovora. No, u tipičnom Dumičićevom stilu, nije znao stati pa se diskusija pretvorila u mljevenje gluposti. Ševerdija mu nije ostao dužan, odgovarajući da nije stvar u amandmanima nego u volji.
Brusić je ponovno povukao konkretno pitanje – gdje je diploma za “najsportskiji grad”? Također je upitao zašto otočki sportaši ne dobivaju barem simbolične nagrade.
Polemika između Ševerdije i gradonačelnika Grgurića se nastavila. Grgurić logično pita kako su prethodni gradonačelnici davali podršku, a on navodno ne pruža, te zašto Ševerdija misli da je on kriv za “gašenje organiziranog sporta na Rabu”. Grgurić tvrdi da se intenzivno bavi širenjem sportskih kapaciteta.
U međuvremenu, Plješa, pogođena aluzijama da ne čita materijale, s govornice kori Dumičića.
Rasprava, pretrpana emocijama i aluzijama, na kraju je završena glasanjem. Rezultat? Usvojeno s minimalnih 7:6. I tako, sport na Rabu, kao i uvijek, ostaje tema koja više razdvaja nego spaja.
Turistički budžeti i nestanak Jura Piškanca: otok u zrcalu samokritike
Na dnevni red dolazi pitanje turističke pristojbe za 2025. godinu, no vijećnik Vili Liović odmah podiže obrve nad procjenom 28% nižih prihoda u odnosu na ovu godinu. Pita Grad misli li da će turistička sezona biti slabija ili se iza ovih brojki krije neka optimističnija računica. Uz to, Liović “skida kapu” onome tko je osmislio liniju Barbat-Banjol-Rab, ali se pita zašto nje nema u proračunu za 2025. godinu.
Pročelnica Martina Španjol Matković odgovara administrativno-pjesnički: viškovi iz prethodne godine preneseni su pod turističku pristojbu, što uzrokuje prividni disparitet. Što se linije tiče, ona jest planirana, ali pod drugim proračunskim stavkama, s iznosom od 46.500 eura. Nakon svega, ostaje dojam da je Rabljanima trebalo pola stoljeća da shvate vrijednost brodskog prijevoza na vlastitom otoku.
„Možda je Jure Piškanac kriv što nema Jura Piškanca?“
Lovre Ševerdija
Zatim Brusić prelazi na kulturnu povijest otoka, pitajući zašto je ukinuta dječja reduta, nešto što je bilo karakteristično za Rab, poput spaljivanja Jura Piškanca. Gradonačelnik smireno odgovara da ništa nije ciljano ukinuto i da Grad podržava manifestacije, ali da je njihova organizacija uvjetovana interesom. Na to Brusić ispaljuje retoričku raketu: “Zar to nije posao Grada? Ne spada li to u kulturu otoka?”
Gradonačelnik kategorički odgovara da organizacija redute nije problem, ali Ševerdija, u svom stilu, ubacuje filozofsko pitanje: “Možda je Jure Piškanac kriv što nema Jura Piškanca?” Traži očitovanje Pučkog otvorenog učilišta o tome kada je donesena odluka o prestanku organizacije ovog povijesnog običaja.
Na kraju, dok Rab prebrojava brodove i pokušava oživjeti tradicije, ne bi škodilo pogledati u zrcalo. Možda je, kako bi to Ševerdija sarkastično rekao, upravo nedostatak smisla za humor Rabljana pravi razlog što Jure Piškanac više ne gori u slavu otoka.
Vrtići, Lopar i Las Vegas: kockanje s budućnošću Raba
Jedna od zanimljivosti proračuna jest nevjerojatno 70%-tno povećanje cijene vrtića, što gradonačelnik predstavlja kao „dokaz zdravih gradskih financija“. Prema njemu, vrtić sada podmiruje svoje obaveze, što se očito računa kao uspjeh.
Vijećnik Ševerdija, međutim, podsjeća da u susjednom Loparu roditelji ne plaćaju ni cent za vrtić, dok roditelji u Gradu Rabu pokrivaju 13% ukupnog troška. Ističe i da mnogi mali Rabljani ostaju bez mjesta u vrtiću, što uzrokuje iseljavanje obitelji. Njegova ocjena stanja je neumoljiva: „Vrtić je jedna od najvećih sramota ove vlasti.“
„Lopar je Las Vegas za Rab.“
Lovre Ševerdija
Gradonačelnik, kao što to često čini, prebacio je diskusiju na „mračna vremena“ prije njegova dolaska, kad se, tvrdi, nisu plaćali računi za struju. Uz to, optužuje školski odbor za neuspjeh u povećanju kapaciteta vrtića.
Brusić, u svojem pragmatičnom stilu, pohvaljuje Lopar jer je osigurao sredstva i lokaciju za novi vrtić. Na to Deželjin precizira da je Grad Rab tek partner u tom projektu, dok investitor nije.
Predstavnica Gradskog društva Crvenog križa iznijela je zanimljiv i zabrinjavajući podatak: više od 40% stanovnika Grada Raba starije je od 65 godina!
Ševerdija, nepokolebljiv u svom stilu, izbacuje rečenicu koja postaje hit sjednice: „Lopar je Las Vegas za Rab.“ Zatim poziva vlasti da jednostavno priznaju: „Ljudi u Loparu rade bolji posao od vas.“ Deželjin pak pokušava obraniti gradsku upravu Grada Raba optužujući Ševerdiju da „priča protiv Raba“, što se, s obzirom na sadržaj njegovih kritika, čini kao pokušaj odvraćanja pažnje s problema.
Brusić, kao glas razuma u ovoj raspravi, centrira temu: „Naša jedina usporedba smije i mora biti s Loparom i sličnim mjestima.“ Kako stvari stoje, Rab bi mogao učiti od svog „Las Vegasa“ na sjeveru otoka i shvatiti da kockanje s infrastrukturom vrtića vodi ravno u gubitke.
Zaključak
Vidno umorni od maratonske sjednice, vijećnici zaključuju i prihvaćaju sve točke, uz još nekoliko manje bitnih tema. Na nama je da razmislimo kuda sve ovo vodi. Što se tiče Jure Piškanca, njemu ćemo svakako posvetiti poseban članak.