Dok se pojedini projekti privode kraju i polagano zahuktava izborna godina, javne komunikacije nema. Izgleda da se svi dionici javnog života na Rabu pouzdaju u činjenicu da, na ovaj ili onaj način, aktivno prikupljaju glasače na njima znanim osnovama. Izgleda da je bitnije osvojiti “vlast” nego ljudima reći što će s njom učiniti kada je dobiju.

Muke po gradskoj upravi

Trenutna situacija s gradskim vijećem nije zahvalna ni po kojoj osnovi, a ona je kulminacija neizbježnih situacija koje su se akumulirale kroz dosadašnje razdoblje. Ne bi nas čudilo da ponovno dođe do većeg preslagivanja u novom sazivu gradskog vijeća (kada bude izabrano, naravno).

No, ono nije toliko izgledno. Razlog tome je nepostojanje alternativne opcije, o čemu smo već prije pisali. Postoje naznake da bi moglo doći do neke druge veće opcije, ali prema sadašnjoj situaciji, bijes pozicije zbog neizglasavanja proračuna mogao bi biti opravdan.

Zašto opravdan, pitate se? Zato, jer u ovoj situaciji rušenje očiglednog kontinuiteta vlasti može se promatrati i kao borba Davida i Golijata, ali u kojoj je David izgubio samo to još nije svjestan. David se ponaša kao da je došao na plažu u havajkama i stalno promovira sebe da bi izgledao lijep u očima drugih.

Ali, politika je proces u kojem se nastoji pomiriti različite stavove i ostvariti ciljeve za svoje birače, a ne natjecanje u ljepoti.

Zaštita prirode na prvom mjestu je plemeniti cilj

Točka tenzije u gradskom vijeću je novi plan u kojem se Vrelo, komunalno poduzeće u vlasništvu Grada Raba, želi pripojiti Južnom ogranku. O tome su pisali drugi, tako da se nećemo baviti razlozima i činjeničnim stanjem. Idemo se radije baviti što to predstavlja za Rab i njegove stanovnike.

Naravno da je selidba tako velikog poduzeća, koje je prema posljednjim informacijama brojilo više od pedeset zaposlenih, radilo s prihodima od oko 2.5 milijuna eura i posjeduje imovinu veću od 25 milijuna eura predstavlja stanoviti problem iz perspektive zaposlenika, a i lokalnih vlasti.

Novac koji se do sada slijevao u proračun iz izvora poreza na dohodak biti će još manji, a političke stranke će izgubiti svoju “platformu za uhljebljivanje”, koja će nakon pripajanja biti pod nečijom tuđom kontrolom.

Bankrotirani proračun bit će još tanji

Nija velika tajna da Grad Rab niz godina muči muke po pitanju proračuna koji je jedva dostatan za podmirivanje tekućih troškova. Za razvoj nema sredstava, zato otok jedino napreduje kroz razne oblike intervencija s viših razina, županijske i državne. Da bi osigurao kontinuitet, Grad Rab je svake godine prisiljen pronalaziti nove načine financiranja sve veće proračunske rupe.

Grad nema što pokazati svojim biračima, pa to umjesto njega čini glasilo DNRK, poznatije kao i Rapski list. Preko njega, prepakiravaju se uspjesi i neuspjesi da bi odražavali osjećaj napretka i blagostanja. Tako su mnogi projekti koji su u naravi bili tuđi projekti postali rapski uspjesi, poput uređenja rive u gradu Rabu.

Kao digresija, prisjetit ćemo se nekih davnih vremena iz osamdesetih godina i posjeta Moskvi. Tada nije bilo moguće lako kročiti ulicama bez pratnje, pa je svaka tura bila vođena od strane osobe od povjerenja državnih vlasti. Njen zadatak je bio i da prilikom svakog zaustavljanja kod nekog spomenika pronađe povišenje s kojeg je mogla ispričati kratku crticu iz života uz povik “Na ovom mjestu drug Lenjin je uzviknuo, neka živi revolucija!”.

Nešto slično tome se događa i danas na Rabu. Svaki pokušaj komentiranja i radoznalog zapitkivanja na društvenim mrežama objavljivači ignoriraju (uređivači stranica Grad Rab, Radio Rab, Rapski list), i nerado se upuštaju u komentiranje osim ako je izrazito pozitivno intonirano, hvaleći uspjehe.

Oni koji putem tih istih stranica donose vijesti svojim pratiteljima, propuštaju priliku komunicirati u dva smjera s građanima koji ih plaćaju i žele znati nešto o tim objavama.

Zašto izrada obale kasni, zašto su potrebne tri skale da bi se došlo do gore, zašto je cijeli grad i dalje potopljen unatoč golemim investicijama?

To su sve pitanja na koja bi građani željeli dobiti odgovor bez da moraju pisati službeniku za informiranje Grada Raba. To nije takva razina kompleksnosti niti tajnosti, da je potrebno takvo skrivanje odgovora.

Gdje je razvoj?

Gradski proračun neće biti puniji ako se hitno ne skrene s ideoloških tema o drugom svjetskom ratu na pitanja “Što ćemo mi na Rabu jesti ako ostanemo bez apartmana?”. Prema svim gospodarskim pokazateljima, gospodarstvo na otoku Rabu je u relativnim odnosima možda jedna desetina prijeratnog.

Rabljane muči problem depopulacije i odlaska mladih. Možda je vrijeme da se njihovi roditelji zapitaju, “a što će ti mladi raditi na Rabu?”. Njihovi roditelji, oni u gradskoj vlasti ili oko nje, nisu pokrenuli nikakve razvojne projekte s ciljem povećanja broja radnih mjesta.

Rab sustavno propada kroz polaganu stagnaciju tri desetljeća, a uhljebi se za to vrijeme bore kako da očuvaju postojeća radna mjesta samo da bi nekako uhljebili sebe i svoju djecu.

Još nismo čuli nijednog političara da se zalaže za bilo što što donosi opću korist. Pretežno se bave prepucavanjima kako bi jedni druge zakočili da djeluju. Nije ni čudo kada je njima to čime se bave igra o kojoj mogu pričati u većem društvu i da bi nekako demonstrirali svoj utjecaj.

Proračun se puni otvaranjem radnih mjesta, a njih nije moguće otvoriti ako nema četiri čimbenika:

1. ideje,
2. sredstava,
3. tržišne ili društvene prilike, te
4. onih koji će to osmisliti i provesti od početka do kraja.

Ideja na Rabu ne nedostaje. Bilo gdje se nađete na kavi imate barem tri mudraca koji će Vam reći kako bi trebalo (tribalo bi…). Kad ih pitate, “dobro, a kako to misliš izvesti” kreće salva izgovora. Pa nema se novaca, nema tko to napravit’, počinje nabrajanje stotine problema i od svega ne bude ništa.

Ako je to narod, a narod je ogledalo rapske vlasti, onda ne treba puno i naporno razmišljati zašto je Rab jedini kvarnerski otok koji je u potpunom raspadu, urbanističko-infrastrukturnom i demografskom.

Do razvoja može jedino doći tako da se počnu otklanjati problemi

Postoji razlika između menadžmenta, ili upravljanja, i liderstva, ili vodstva.

Da nasumično zaustavite bilo koga na cesti, vjerujemo da bi te osobe bile u stanju jednako uspješno upravljati Gradom Rabom, a možda i uspješnije.

Upravljanje je serija radnji od kojih sve imaju svoj početak i kraj, svoje ključne prijelomne točke u projektima, svoje budžete i rokove. Pokupite studenta s prve godine ekonomije i objasnit će vam ako želite o tome znati više.

Liderstvo, s druge strane, podrazumijeva veći splet osobina u jednoj osobi. Takva osoba mora imati i viziju, a ne puko nabrajati što njihovi prethodnici nisu uspjeli napraviti. Otok Rab još uvijek čeka svojeg vizionara da ga posloži i vrati u korak sa sadašnjim vremenom.

Da se i pojavi, vjerojatno bi ga razapeli kao Isusa na križu. Trebao bi sprati sve grijehe njegovih prethodnika, a njih nije mali broj.

Rab ima istu grupu ljudi koja cirkulira oko upravljanja gradom od nastanka države Hrvatske. Rabljani ih biraju jer im ovi nekako svake četiri godine uspiju prodati priču da će se stanje popraviti i da samo njih trebaju izabrati.

Kao narkići kojima treba šut, rapski političari oblijeću svoje nekritične, a pomalo i nepametne birače uvjeravajući ih da, “evo, majke mi, ovaj put ću stvarno napravit’ ono što sam rekao zadnji put”. Nema veze što smo vam pričali bajke kad ste vi dovoljno kratke pameti da ste povjerovali u to.

Rabu treba veliko pospremanje, ali ga nema tko napraviti

Najmanje pedeset široko poznatih problema se provlači unaokolo po društvenim mrežama, a koji nisu riješeni ni od sadašnje gradske vlasti, a bome ni od prethodne. Tako da izbor bilo koje od njih nije garancija da će biti riješene.

Nije garancija niti izbor trećih, jer ti treći još nisu demonstrirali da uopće znaju bilo što napraviti osim iskoristiti trenutak za malo slave. U javnom prostoru nedostaje komunikacije KAKO će ti problemi biti riješeni.

Taj KAKO je najbitniji dio svakodnevice. Jer što bilo koga briga da netko zna da je npr. vila Danica ili zgrada Belia u Barakovićevoj problem? Dajte pobogu objasnite kako ste spremni riješiti tu nesreću koja nas je sve zadesila. Onda će birači moći procijeniti jeste li vi dostojni glasa ili ste još jedni u nizu šarlatana koji bi se hvatali posla koji ne znaju raditi.

Političarima je zadatak da prepoznaju probleme i da za njih nude rješenja. Kako to rješenje treba izgledati? Tako da se ne osramotite kada dođe u ruke stručne osobe i da vas ona ne gleda kao potpune luđake. Ili jednostavnije obucite sve u knauf kao dosadašnja vlast pa ćemo morati samo brinuti da ne bude previše vlage da se sve ne rastopi.

Ovim putem trebamo pohvaliti novo uređenje gradske vijećnice, već dugo nismo vidjeli tako lijepu studentsku menzu.

Dok na Rabu ne bude otvoreno desetak novih radnih mjesta, pričajte zidu

Ako do sada nije jasno da je jedni put naprijed razvoj cjelogodišnjeg otočkog gospodarstva, onda je cijela poanta izgubljena. Cjelogodišnja radna mjesta omogućuju kružno gospodarstvo i bolju kvalitetu življenja za sve.

Monokultura turizma će upropastiti sve one koji na otoku žive cijele godine i smanjiti njihovu otpornost na šokove kojih će, poučeni prošlošću, sigurno biti. Rentijerski obiteljski turizam će zahtijevati sve veća ulaganja i imati sve manji povrat u godinama koje dolaze.

Ideja ne nedostaje, novac je široko dostupan iz raznih oblika javno-privatnog partnerstva, europskih fondova, HBOR-a, raznih zadruga i LAG-ova. Ne smijete samo biti lijeni i usmjereni samo na sebe.

Na gradovima i općinama je da otvaraju prilike lokalnom poduzetništvu, smanjivanjem barijera za ulazak i stavljanjem gradske imovine u općekorisnu funkciju. Političarima kratke pameti treba objasniti da se ne radi o tome da “treba pretvoriti vilu Danicu u hotel” jer njih ima dovoljno, samo im to njihova pamet ne govori.

Potrebno je otvoriti radna mjesta svih presjeka, a najviše iz više razine obrazovanja jer je ona najdeficitarnija. Što da dalje daje poticaj učenicima da upisuju škole na Rabu, kada na primjeru mogu vidjeti da im nije tu mjesto? Zar nije dovoljno da ni kuharstvo više ne upisuju u potrebnom broju? I to na Rabu, šampionu turizma. Nekad bilo, sada se spominjalo.