Na Rabu je ustaljena čudnovata praksa koja ne postoji nigdje drugdje. Godišnji proračun mjesnih odbora koristi se za izgradnju građevina komunalne infrastrukture, na način da Grad jednostavnom nabavom kupuje pijesak i cement te ga daje onome tko to traži. Zbog čega je ta praksa pogrešna pitali smo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine čiji odgovor prenosimo u cijelosti.
Što se zapravo događa?
One koji prvi put čuju za ovu praksu može iznenaditi tijek radnje. Proces kojim lokalna gradska uprava jednostavnom nabavom nabavlja građevinski materijal sam po sebi nije nezakonit. Kupljeni materijal se od tog trenutka nadalje koristi za razne “male komunalne akcije” u kojima mještani grade i betoniraju razne građevine u prostoru. Isti se materijal u najvećem dijelu koristi i za betoniranje cesta do kuća po Rabu. Te ceste se još zovu nerazvrstanim cestama koje su u nadležnosti i vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Ispod njih prolazi lokalna infrastuktura poput struje, vode, kanalizacije i ostalog.
Mnogi mještani koji sudjeluju u tom procesu ne vide ništa spornog. Oni dolaze u Upravni odjel za komunalne poslove i zaštitu okoliša i zatraže nekakvu nedefiniranu količinu materijala jer im, eto “posli svake kiše voda odnese put” pa ne mogu doći autom do kuće jer su “jaruge od pedeset centimetara”. To je jedan izdvojeni primjer, drugih primjera ima mnogo više.
Iako se na prvu ne čini, razlog nabavke materijala i ono što se dalje s njim radi je u stvarnosti nezakonito. Ako razmotrimo način kako se dalje dijeli taj isti materijal to može uzrokovati razna dodatna pitanja: tko ima pravo dobiti materijal i iz čega to pravo proizlazi; tko garantira za izvedene radove; tko jamči da je sav materijal kupljen na ovaj način u stvarnosti utrošen na nekakav projekt, a nije završio u nečijem dvorištu; na temelju čega je izdana građevinska dozvola i sl?
Zbog čega se postupa na način koji je očigledno nezakonit?
Potpuni razlog znaju samo oni koji odlučuju o tome, tako da društveni konsenzus oko ovog pitanja još ne postoji. Jedni tvrde da je to način da se jeftinijim učini ono što bi redovnom procedurom bilo skuplje. Drugi tvrde da je to način kojim se lokalna samouprava pokušava dodvoriti svojim biračima kroz razne povlastice. Treći tvrde da je to jedini način da se izgrade ceste do nelegalno izgrađenih privatnih građevina.
Bilo kako bilo, ono što je jeftinije u kratkom roku ne mora značiti da je jeftinije dugoročno. Građevine su intervencije u prostoru koje moraju imati vrlo dug rok korištenja. Ako se zbog loše izvedenih radova ceste u vlasništvu Republike Hrvatske počnu raspadati, lokalna samouprava mora ponovno izvoditi radove njihove obnove. Tu je jasno tko je takvim postupkom oštećen pa je stoga donesen zakon koji bi trebao spriječiti nečiju samovolju u građenju građevina komunalne namjene.
Naravno da takvo postupanje otvara mogućnosti raznih oblika korupcije, i to na oba kraja. Moguće je da materijal koji je plaćen novcem građana završi u nečijem dvorištu. Jednako tako je moguće da bude naplaćen i nikada isporučen. U oba slučaja je javni novac izmijenio ruke bez da je jasan kriterij pod kojim je to učinjeno. Nemojmo zaboraviti i sljedeće:
“Sredstva od komunalne naknade izvorni su i neotuđivi prihodi jedinice lokalne samouprave, odnosno njezinog proračuna. Prema odredbi članka 91. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (”Narodne novine”, broj 68/18, 110/18 i 32/20) komunalna naknada je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture.”
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, odgovor na novinarski upit od 14. rujna 2022.
Bilo kakvo otuđenje tih sredstava je izravna šteta za proračun i kazneno djelo. O tome treba voditi računa prije donošenja odluka koje mogu naštetiti proračunu jedinica lokalne samouprave, koji je u naravi novac građana.
Pitanje nelegalne izgradnje na otoku Rabu, a i u cijeloj Republici Hrvatskoj, je zbog nedostatnih mjera za njihovo sprečavanje predmet velikih polemika. Javna je tajna da su tako i na Rabu u razdoblju od devedesetih naovamo izgrađene mnoge građevine na mjestima na kojima one redovnim putem ne bi mogle biti. Druga javna tajna je da su mnoge od njih ozakonjene, pa čak i u blizini strogih područja očuvanja prirode.
Tako se na mjestima poljoprivrednih zemljišta može vidjeti višekatnice bez dijela pripadajuće infrastrukture. Sljedeće logično pitanje koje se nameće je “kako je na tim mjestima dobivena ostala infrastruktura kada te građevine ne postoje”, ali se time nećemo baviti sada. Ovakva praksa gradske uprave izravno pogoduje daljnjem odugovlačenju rješavanja pitanja nelegalne gradnje, kao i narušavanja prirode.
Otkud mjesnim odborima sredstva od komunalne naknade?
Grad Rab svojim odlukama određuje kome će dodijeliti sredstva. Mnoge su stvari strogo propisane, kome se i što može dodijeliti i s kojim razlogom. Zato nemalo iznenađuje činjenica da se već dugi niz godina u gradskom proračunu može vidjeti više dodijeljenih pozicija s opisom Materijal (pijesak, cement i sl.). Knjižene pozicije nalaze se unutar proračuna mjesnih odbora, svih osim gradskog.
Iznosi koji se iz proračuna isplaćuju pretežno dvjema tvrtkama u privatnom vlasništvu nerijetko prelaze iznose od više stotina tisuća kuna. Uloga te dvije tvrtke nije pod znakom pitanja koliko je sama činjenica da Grad, svjestan i upozoren da griješi i dalje ponavlja istu nezakonitu praksu. Poduzetnici su se javili na natječaj za jednostavnu nabavu i prema pripadajućim kriterijima dobili posao isporuke cementa, pijeska i kamenog agregata raznih gradacija. Ako je nekome bitno kako su baš oni odabrani, trebalo bi pitati one koji su ih odabrali.
“Dakle, prihodi od komunalne naknade mogu se koristiti za financiranje održavanja komunalne infrastrukture, što bi uključivalo i nabavku potrebnog materijala za isto. Međutim, napominjemo da je održavanje nerazvrstanih cesta i druge komunalne infrastrukture iz članka 22. spomenutog Zakona komunalna djelatnost koja se obavlja sukladno istom Zakonu. To znači da komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba – vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti (članak 33. predmetnog Zakona).“
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, odgovor na novinarski upit od 14. rujna 2022.
Nitko od navedenih u odgovoru ministarstva nije uključen u projekte izgradnje komunalne infrastukture koji se financiraju sredstvima prihoda od komunalne naknade. Zar Grad Rab ne vidi u tome problem?
Građani kao zaposlenici građevinskog poduzeća
Prilikom razmatranja ove situacije nejasna je stvarna uloga građana. Jesu li oni građevinski radnici koji bez ugovora o radu, u ovom slučaju, rade za Grad Rab? Je li Grad Rab jedno veliko komunalno građevinsko poduzeće koje ima u svakom mjestu vlastiti pogon u obliku mjesnih odbora? Jesu li ti isti građani na taj način obmanuti da ne postoji drugi, bolji način od tog koji se trenutno provodi? Pogledajmo što ministarstvo kaže:
“Kada je riječ o ”izgradnji nerazvrstane ceste”, ukazuje se da se u tom slučaju radi o izgradnji građevine komunalne infrastrukture za čije građenje jedinica lokalne samouprave kao investitor treba ishoditi građevinsku dozvolu. Jedinica lokalne samouprave putem javne nabave u tom slučaju, tj. u svrhu izgradnje nerazvrstane ceste po ishođenoj građevinskoj dozvoli provodi odabir izvođača te nadzornog inženjera.“
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, odgovor na novinarski upit od 14. rujna 2022.
Iz ovog odgovora je jasno da građani, kao pojedinci ili dio grupe, nemaju što tražiti na gradilištu. Zna se tko može i smije graditi i kojim uvjetima mora udovoljavati. Jednako tako, jasno je da bilo kakve građevinske radove na javnim površinama nije moguće vršiti bez građevinske dozvole.
Grad Rab ne smije kupovati građevinski materijal da bi ga davao građanima, neovisno o čemu se radi. Samo može i smije prema specifikaciji naložiti nekome da obavi radove u ime Grada i za račun Grada, za što prethodno treba stvoriti uvjete propisane zakonom.
Ako nema novca za sve što treba, znači da novac odlazi na druge, manje prioritetne stvari. Uloga gradske uprave jest da rješava probleme, a ne da ih odlaže unedogled. Kupovanje socijalnog mira na ovako jadan način mora prestati.