Ako ste mislili da Grad Rab mirno pluta na valovima Jadrana, razmislite još jednom. Pluta i tone, poput broda koji ima nekoliko rupa na trupu – samo što rupe nisu posljedica oluje, već diskrecijskih odluka, lošeg upravljanja i kroničnog zanemarivanja. Evo pet razloga zašto Grad Rab propušta priliku za bolju budućnost.

1. Ekonomska stagnacija: između tacne i lopate

Rab, taj biser kvarnerskog otočja, sveden je na gradilište kuća za iznajmljivanje. Investitori, ili kako ih sadašnji gradonačelnik voli zvati, “strateški partneri”, ulažu u turističke objekte koji rastu poput gljiva nakon kiše. Nažalost, ta kiša ne natapa polja novih radnih mjesta, jer industrija, tehnologija i ozbiljniji poduzetnički projekti nisu ni na radaru. Izgleda da je strategija “otok za goste” postala doslovna – stanovnicima preostaje birati između rada u turizmu ili odlaska.

2. Odljev mozgova: kako Rab postaje otok za sve osim za svoje

Znate onu staru poslovicu: “Tko ima znanje, ima i moć”? Pa, Rab je izgleda odlučio da moć pripada negdje drugdje. Školovani kadrovi odlaze tražeći bolje prilike, ostavljajući iza sebe vakuum kompetencija. Mladi talenti, stručnjaci i inovatori masovno sele u urbane sredine koje nude prilike, dok Rab postaje otok koji izvozi mozgove, ali uvozi – turiste i strane penzionere.

3. Raspad infrastrukture: ceste pamte bolje dane

Sustavi vodoopskrbe, kanalizacije, ceste i javni prijevoz na Rabu izgledaju kao da su u perpetuiranoj eri Jugoslavije. I ne, nije nostalgično. Puknuti cjevovodi i prometnice koje prijete automobilima više nego morska sol nisu samo simbol zanemarivanja – to su otvorene rane koje nitko ne previja.

4. Edukacijski vakuum: Školovanje? Na kopnu, hvala!

Ako želite kvalitetno obrazovanje, bolje vam je da odete ća. Rab je iz godine u godinu sve manje sposoban ponuditi adekvatne programe školstva i cjeloživotnog učenja, pa roditelji i učenici troše na putovanja u veće gradove. Umjesto da se ulaganja u obrazovanje usmjere prema modernizaciji i inovacijama, sredstva idu na kratkoročne programe koji često više koriste izlagačima nego učenicima.

5. Kulturna i društvena atrofija: Tko je ukrao kulturu?

Rab nekoć poznat po kulturnim manifestacijama sada jedva spaja kraj s krajem na društvenoj sceni. S premalo potpore za društvene aktivnosti, kultura je na infuziji. Financiraju se loše osmišljeni programi koji često više nalikuju na “režimsku” kulturnu scenu iz prošlih vremena nego na stvarnu zabavu i edukaciju. Za derneke love ima, ne boj’te se.

Gradonačelnik kao gospodar proračuna

Ako je Rabu potrebno upravljanje, gradonačelnik očito smatra da je on najbolji (i jedini) kandidat. Oko 80% nabava Grada odvija se kao jednostavne nabave, proces koji omogućuje potpuni nadzor gradonačelnika nad time kome idu poslovi. Iako nije nezakonito, ovakav sustav nije ništa manje problematičan. Ugovori se često dodjeljuju temeljem osobnih poznanstava, a ne zasluga, pa mnogi potencijalni ponuđači odustaju unaprijed – ionako znaju tko će pobijediti. Ogromna većina niti ne zna da postoje natječaji, pa kako onda doznaju ovi koji posao dobiju ostaje misterij.

Kako to utječe na razvoj?

Kronizam vodi u odljev mozgova, nejednakost i stagnaciju. Loše izvedeni infrastrukturni projekti završavaju kao dugoročni troškovi, dok financiranje “pro forma” obrazovnih i kulturnih programa ne donosi nikakvu stvarnu vrijednost. Gradonačelnik, u svojoj ulozi “sveznajućeg menadžera”, čini se nedodirljiv – jer tko će ga kontrolirati? Odgovor je jednostavan: nitko.

Dok Rab pleše na rubu, građani ostaju taoci lošeg upravljanja, pitajući se kada će se brod napokon zakrpati. Možda je vrijeme da svi zajedno pitamo gradonačelnika: Kuda plovi ovaj brod?

Kako diskrecijske odluke uništavaju budućnost?

Ako ste se pitali zašto Rab već desetljećima stoji u mjestu dok drugi gradovi rastu i cvjetaju, odgovor je jednostavan – manjak transparentnosti i odgovornosti u upravljanju gradskim sredstvima. Diskrecijske odluke gradonačelnika možda zvuče kao svakodnevna administrativna rutina, ali njihove posljedice mogu biti daleko ozbiljnije i dugotrajnije nego što se na prvi pogled čini.

Transparentnost? Hvala, ne treba.

Kad se gradskim sredstvima upravlja bez jasnih pravila i natječaja, povjerenje građana u lokalne vlasti tone brže od barke s rupom na trupu. Manjak natjecanja vodi u rasipanje javnih sredstava, jer nema motivacije da se projekti izvedu kvalitetno i po povoljnim cijenama.

Rezultat? Projekti više koštaju, donose manje vrijednosti, a gradski proračun, umjesto da se koristi za kritične investicije, curi na sve strane. Građani za to plaćaju cijenu kroz niži standard javnih usluga, što direktno utječe na kvalitetu života.

Društvo s podjelama

Dok gradski “favoriti” prosperiraju – dobivaju javne prostore, terase, pa čak i dopuštenja za nelegalne nadogradnje na spomenicima kulture – ostatak zajednice ostaje zanemaren. Ekonomija Grada Raba tako ne samo da stagnira, već stvara sve dublje podjele među građanima.

Ti favoriti nisu samo simboli povlaštenih, već i znak da tržišno natjecanje u Rabu više nije iluzija – to je mit, davna uspomena na dane kada su ljudi još vjerovali u pravednost.

Rab na začelju: 25 godina stagnacije

Već četvrt stoljeća Rab svjedoči istom obrascu. Ekonomska stagnacija, odlazak mladih i obrazovanih, raspad infrastrukture, unazađeno obrazovanje, te društvena i kulturna erozija postali su trajni status quo. Svaki problem vodi u sljedeći, dok se sve povezuje u spiralu propadanja.

Grad Rab više ne zaostaje – on je već izgubio utrku s gradovima u svojoj regiji, pa čak i s onima na područjima od posebne državne skrbi. A to govori sve. Dok drugi gradovi pronalaze načine za inovacije i privlačenje investicija, Rab se oslanja na stara pravila igre koja su postala sinonim za korupciju i pogodovanje.

Korupcija kao “razvojna strategija”

Diskrecijsko upravljanje javnim novcem nije samo simptom, već i motivacija za ulazak u politiku. Koruptivne prakse toliko su se ušančile da onemogućuju bilo kakve pozitivne reforme. Javna uprava ne samo da zatvara oči pred ovim problemima – ona ih je, metaforički, amputirala.

Što Rab može naučiti od drugih?

Pogled na gradove koji su uspješno proveli reforme pokazuje kako transparentnost, odgovorno upravljanje i ravnopravno tržišno natjecanje mogu biti ključni alati za oporavak. Rabu je hitno potreban zaokret, no pitanje je ima li još dovoljno vremena i volje da se spriječi potpuni kolaps.

Rab, nekad biser Jadrana, danas je simbol upozorenja – kako neuspješno upravljanje može uništiti potencijale cijele zajednice. Građani Raba moraju odlučiti: žele li promjene ili će nastaviti promatrati kako njihov grad tone dublje u prošlost?

Kako Rab može izaći iz ponora?

Rab možda stoji na rubu propasti, ali nije sve izgubljeno. Uz prave promjene i odlučne korake, ovaj grad može ponovno postati mjesto nade i razvoja. No, ključno pitanje je: želi li Grad Rab stvarno promjene ili će se i dalje čuditi zašto je budućnost stalno negdje drugdje?

Promjena je nužna – ne može bolje ako ostaje isto

Ne trebate biti Einstein da shvatite – ako radite isto što ste radili jučer, sutra ćete dobiti iste rezultate. A Rab već desetljećima dobiva isti rezultat: stagnaciju. Svatko tko ima odgovornost donošenja odluka mora se zapitati: Što smo to radili pogrešno i kako se to može ispraviti? Bez te introspekcije, promjene neće doći.

Transparentnost: povratak osnovama

Prvi korak je jasan – transparentnost u javnim financijama i nabavama mora postati norma, a ne iznimka. Diskrecijske nabave, koje trenutno čine oko 80% svih gradskih transakcija, treba vratiti na nacionalni prosjek od 20%. Kako? Evo recepta:

1. Javno oglašavanje nabava: Svaka nabava mora biti dostupna javnosti na vrijeme, a ne da se informacije pojavljuju mjesecima kasnije. Građani imaju pravo znati kako se troši njihov novac.
2. Kriteriji natječaja: Sve mora biti jasno, precizno i dostupno. Kriteriji za odabir moraju biti mjerljivi i javno objavljeni, čime se eliminira prostor za manipulacije.
3. Kraj privilegijama za “frendove”: Vrijeme je da se poslovni odnosi temelje na zaslugama, a ne na poznanstvima. Klijentelizam i pogodovanja moraju postati stvar prošlosti.
4. Javni servisi i digitalna transparentnost: Sve informacije o nabavama trebaju biti redovito ažurirane i objavljivane na službenim stranicama Grada, gdje su lako dostupne svima – od građana do poduzetnika.

Državna revizija: Gdje ste dosad?

Jedna od najvećih enigmi jest kako je moguće da je trebalo osam godina da državna revizija provjeri stanje javnih financija Grada Raba. Je li razlog birokratska inertnost, politički pritisci ili nešto treće, manje očito? Što god da je u pitanju, revizije moraju postati češće i detaljnije.

Zaštita zviždača: glas za pravednost

U gradu gdje je teško dobiti odgovore od vlasti, zviždači moraju imati podršku. Ako Grad nije spreman zaštititi one koji žele ukazati na nepravilnosti, neka barem ne ometa anonimne dojave lokalnih medija poput Rapskog čuvara. Ovo je ključni alat za očuvanje javnog interesa i pritisak na odgovorne da poštuju pravila.

Odgovornost na vrhu

Na kraju, postoji još jedan ključni problem – arogancija vlasti. Gradonačelnik i njegovi suradnici moraju prestati izražavati iznenađenje ili zgražanje kad ih javnost prozove za očito neetične prakse. Umjesto toga, trebali bi se posvetiti izgradnji povjerenja – ne samo kroz riječi, već kroz djela.

Povratak vrijednosti je jedina šansa za Rab

Grad Rab mora odlučiti hoće li ostati primjer stagnacije ili će se transformirati u priču o uspjehu. Vrijeme je za konkretne reforme, odlučno vodstvo i povratak temeljnim vrijednostima – jednakosti, pravednosti i zajedničkom interesu.

Ako Rab to ne učini sada, pitanje neće biti kako ga izvući iz rupe, već koliko duboka rupa može postati.

Kako se gradi politička baza na račun javnog interesa

Znamo zašto gradonačelnicima Raba odgovara ovakav način upravljanja javnim novcem – to nije slučajnost, već pažljivo osmišljena strategija. Diskrecijsko odlučivanje i kontrola proračuna omogućuju stvaranje političke baze, odnosno kruga lojalista koji osjećaju dug prema gradonačelniku.

Ruka ruku mije, liva ruka desni žep

U lokalnim političkim igrama, gradonačelnik koristi javna sredstva za “širenje krugova povjerenja”. Kako? Tako što dodjeljuje poslove, subvencije ili projekte “odabranima” – često rođacima, kumovima ili prijateljima. Ti odabrani zatim mobiliziraju proširene obitelji i prijatelje u svrhu podrške na sljedećim izborima.

Rezultat? Politička mašinerija gdje “ruka ruku mije”, a desni žep nikada nije prazan.

Iluzija učinkovitosti

Uz to, gradonačelnik često opravdava diskrecijsko odlučivanje navodeći “brzinu i fleksibilnost”. Umjesto transparentnog procesa koji bi možda potrajao, on donosi brze odluke, birajući projekte s visokim vizualnim efektom. Takvi projekti – obično „idejni“ – postaju simboli navodnog napretka.

Ali gdje završavaju ti projekti? Na hrpi papira, plaćenoj iz gradskog proračuna. Rab dobiva iluziju razvoja, dok stvarni rezultati izostaju.

Kontrola narativa

Diskrecijsko upravljanje ne koristi se samo za financiranje projekata, već i za oblikovanje priče. Gradonačelnik odlučuje koji će projekti dobiti prioritet i pažnju, a neuspjesi se guraju pod tepih. Javnost vidi samo „uspjehe“, iako ti uspjesi često postoje samo na razini PR-a.

Takva kontrola narativa nije slučajna – to je strateški alat kojim se gradonačelnik pozicionira kao ključna figura razvoja, čak i kad razvoj izostaje.

Zašto je to pogrešno?

Ovakav način upravljanja donosi kratkoročne političke koristi, ali dugoročno uništava temelje Grada Raba:

1. Žrtvovanje budućnosti za sadašnjost: Gradonačelnik gradi svoju sliku odlučnog lidera na račun dugoročnog razvoja grada. Javna sredstva se koriste za osobne ili političke ciljeve, dok stvarni napredak stagnira.
2. Erozija povjerenja: Stanovnici sve više percipiraju lokalnu vlast kao korumpiranu i neučinkovitu. Kad građani vide da se javni novac koristi za osobne interese, povjerenje nestaje, a uključivanje zajednice u procese Grada postaje nemoguće.
3. Gubitak inovacija i natjecanja: Umjesto da potiče pošteno tržišno natjecanje i nove ideje, sustav pogodovanja obeshrabruje poduzetnike i stručnjake. Grad stagnira jer nitko ne vidi smisao u ulaganju truda.
4. Nepovratno rasipanje sredstava: Novac koji bi mogao biti uložen u prave projekte – obnovu infrastrukture, kvalitetnije obrazovanje, kulturni razvoj – odlazi na neučinkovitost i nepotrebne planove.

Kako zaustaviti spiralu neuspjeha?

Ako Grad Rab želi preokrenuti situaciju, potrebno je:

1. Osigurati transparentnost: Svaki projekt mora biti opravdan i proveden kroz javno dostupne natječaje.
2. Razdvojiti osobne i javne interese: Financiranje projekata ne smije se koristiti kao alat za političku promociju.
3. Izgraditi povjerenje građana: Uključiti zajednicu u procese odlučivanja i otvoriti prostor za kritike bez straha od posljedica.
4. Potaknuti inovacije: Stvoriti uvjete za pošteno natjecanje kako bi se privukli stručnjaci i investitori.

Grad Rab ne može si priuštiti još desetljeća iluzija. Vrijeme je za stvarnu odgovornost – prema građanima, prema budućnosti, i prema samom sebi.

Plešemo na rubu zakona: institucije, etika i budućnost Grada Raba

Grad Rab već dugo balansira na rubu etičke provalije, a institucije se sve češće pitaju: koliko dugo možemo žmiriti na oba oka? Dok gradonačelnikove odluke o diskrecijskoj javnoj nabavi možda formalno nisu nezakonite, one često odudaraju od načela etičnog upravljanja.

Pogled institucija: Tko čuva stražu?

Državne institucije, poput Državnog odvjetništva (DORH) ili Europskog javnog tužiteljstva (EPPO), imaju zadatak ne samo osigurati poštivanje zakona nego i očuvati duh etičkog upravljanja. Kad gradonačelnikova praksa pokazuje obrasce favoriziranja određenih poduzeća ili pojedinaca, to postaje “crvena zastavica”. Takvi slučajevi izazivaju istrage koje ne samo da ukazuju na korupcijske rizike, nego i podsjećaju javnost da je njihovo povjerenje u sustav na kocki.

Primjeri iz Hrvatske i Europe

Institucije često pokreću istrage oko labavih zakonskih okvira, te pri tome naglašavaju etičke propuste. Evo nekoliko lekcija:

1. Italija, „Operacija Čiste ruke“: Rane 1990-e u Italiji donijele su opsežne istrage etičkih propusta u javnim nabavama, što je dovelo do političkih previranja i reformi za veću transparentnost.
2. Češka, EPPO protiv Andreja Babiša (2021.): Babiš je bio pod istragom zbog pronevjere europskih fondova, što je podiglo svijest o zlouporabama javnog novca na najvišim razinama vlasti.
3. Hrvatska, Nova Gradiška i Velika Gorica: Gradonačelnici poput Vinka Grgića i Dražena Barišića bili su pod istragom zbog zlouporabe položaja i pogodovanja pri dodjeli ugovora.
4. Zagreb, Milan Bandić: Iako je Bandić izbjegao pravni epilog zbog smrti, njegovi postupci ostavili su trajne posljedice na gradsku upravu.

Cilj svih ovih istraga bio je odvraćanje od korupcije, povrat povjerenja i poticanje reformi javne uprave.

Suprotno uvriježenom mišljenju, nikome nije u interesu zatvarati ljude ako to zaista nisu zaslužili činjenjem loših djela koja su u suprotnosti sa zakonima. Tko nije prekršio zakon nema razloge za strahovanje.

Poruka za gradonačelnike: etika iznad pogodovanja

Put Grada Raba kroz protekla dva i pol desetljeća obilježen je diskrecijskom praksom koja je možda bila zakonita, ali nikako nije bila pravedna. Takvo djelovanje dovelo je do stagnacije, odljeva mozgova i razočaranja među stanovnicima.

Vrijeme je da se stane na kraj lošim praksama. Stanovnici Grada Raba zaslužuju upravu koja radi s integritetom i odgovornošću.

Što gradonačelnici, sadašnji i budući, mogu učiniti?

1. Transparentnost kao temelj: Javne nabave moraju biti otvorene i dostupne svim zainteresiranim stranama. Neka natječaji budu javno oglašeni, bez zakašnjenja.
2. Zajedničko dobro ispred osobnih interesa: Odluke se trebaju donositi na temelju koristi za zajednicu, a ne privatnih veza.
3. Uključivanje zajednice: Građani moraju osjećati da sudjeluju u oblikovanju budućnosti svog grada.
4. Odlučnost za reforme: Sadašnji sustav nije održiv. Potrebno je stvoriti prostor za zdravo tržišno natjecanje i pošteno vrednovanje truda i inovacija.

Oči Grada uprte su u vas

Gradonačelnici, imate moć zaustaviti spiralu negativnosti i povesti Rab prema prosperitetu. Hoćete li se odvažiti i postaviti primjer etičnog vođenja, ili ćete nastaviti tradiciju pogodovanja i prikrivanja?

Stanovnici Grada Raba čekaju odgovor.