Otok Rab je poznat po fotografijama iz zraka na kojima su uočljive njegove uvale, prirodne plaže i tirkizno more. Dolaskom turističkog, državno programiranog razvoja te utemeljenjem poduzeća Imperial krajobraz otoka se počeo mijenjati.
Osnutak
Turističko poduzeće Imperial utemeljeno je 1965. godine pripajanjem tri manja poduzeća. Raslo je nošeno turističkim uzletom Jugoslavije koja je žestoko željela postati velesila u privlačenju stranog novca. Zbog toga je bez previše propitkivanja tadašnja država počela davati dozvole i graditi hotele u do tada prirodnim i netaknutim uvalama, nadajući se da će to arhitektonsko nasljeđe pomoći razvoju zapuštenih otočkih krajeva. Nitko tada nije mario što “vlast” betonira – nije bilo zelenih čuvara prirode, a i da je netko rekao koju krivu riječ mogao je nezgodno brojati prečke u kaznionici na obližnjem Golom otoku.
Era Domovinskog rata
Približavanjem domovinskog rata i čerupanjem poduzeća od strane uprave i radnika te gubitkom turizma u trajanju od nekoliko godina, Imperial se našao u teškim problemima koji su izgledali nerješivi.
“Tadašnji direktor Ive Staničić uspješno se održavao na upravnoj poziciji te svoju popularnost gradio uslugama. Članovima upravnog odbora je omogućio da za visoke iznose ugovaraju unosne poslove održavanja Imperialove infrastrukture, a nekima je ponuđeno da pod vrlo povoljnim uvjetima kupe zemljišta i građevine u vlasništvu Imperiala i da se tako povoljno domognu imovine poduzeća koje je još uvijek bilo u državnom vlasništvu. Uz sve to, financirao je tvrtku kreditima čija je kamata nerijetko dosezala i do čak 30%.”.
Neimenovani izvor
Prvi pokušaj privatizacije
Nakon domovinskog rata, u jesen 1994. krenuli su prvi pokušaji privatizacije u kojima se u tri turnusa pokušalo ponuditi Imperial zainteresiranima, uz ostavljanje najvećeg, kontrolnog paketa dionica u državnom vlasništvu. Prvi turnus, onaj s najvećim popustom je bio namijenjen radnicima, u svojevrsnom pokušaju radničkog dioničarstva. U drugom turnusu došli su na red penzioneri, a tek je u trećem ponuđeno slobodnom tržištu. Zbog tada opće poznate situacije, a i poratnog stanja odaziv nije bio najbolji. Uprava je slijedom nemogućnosti okončavanja prodaje na otoku, opetovano pokušavala prodati dionice kupcima na tržištima izvan otoka.
“Agencija za privatizaciju odlučila je smijeniti Staničića s čelnog mjesta Imperiala i na njegovo mjesto postaviti Zdenka Matijevića kao privremenog vršitelja dužnosti. Taj događaj je obilježila afera u kojoj Staničić nije dozvolio Matijeviću da uđe u upravnu zgradu poduzeća. Nakon niza pravnih akrobacija i zavrzlama Matijević je konačno ušao u upravnu zgradu, dok je iz nje ljutito izašao Staničić. Matijević nije dugo izdržao unutarnje pritiske pa su ga brzo istisnuli, već nakon pola godine, a tada se oformilo tzv. Sveto trojstvo Imperiala: Debelić – Borović – Deželjin koje je društvom upravljalo naredni niz godina.”
Neimenovani izvor
Poslijeratne godine
Imperial je dugo vremena zbog politike zaduživanja bio živi mrtvac. U pomoć je počela priskakati država koja je kao vlasnik upumpavala novac u poslovanje. Događanja poslijeratnog perioda povezana s ovim poduzećem je obilježilo uhićenje tadašnjeg predsjednika Vijeća turističkih zajednica i člana Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju Ivana Heraka. Heraka su pritvorili na godinu dana zbog optužbe da je pronevjerio 300 000 njemačkih maraka koje su bile namijenjene za obnovu i obrtna sredstva poduzeća Imperial. Novac dobiven od HFP-a je prošao kroz nekoliko transakcija da bi konačno njime bio otplaćen kredit koji je podigla Herakova supruga. Herak je na kraju oslobođen optužbi.
Debeliću su predbacivali da nije poznavao materiju vođenja tako složenog poduzeća, a poslovni krah mu je započela afera u kojoj su navodno falsificirani dokumenti o kupoprodaji zemljišta koje je bilo u vlasništvu Imperiala, a koje je od Imperiala kupio njegov vlastiti sin. Njegovim odlaskom i dolaskom Vlada Miša kroz godine se Imperial uspio oporaviti i polagano se vratiti na turističku scenu.
Uzlet Imperijala
Povratak najvećeg rapskog turističkog poduzeća nije bio lak zadatak jer su hoteli bili zapušteni i zahtijevali su obnovu, a protiv Imperiala su Grad Rab i općina Lopar vodili sporove zbog zemljišta koje je Imperial koristio. Hrvatski fond za privatizaciju je 2007. predlagao da se društvo dokapitalizira tim zemljištima, uz ona koja su već u portfelju društva Imperial te da HFP obešteti jedinice lokalne samouprave zbog nemogućnosti raspolaganja istima. Kako je ta priča na kraju završila nije poznato. U međuvremenu se Vlado Miš dokazao kao izvanredan upravljač i krizni menadžer, podigavši Imperial iz teških dugovanja i polako ga priveo ka pozitivnom poslovanju.
Privatizaciju Imperiala vezuje i niz zanimljivosti. U lipnju 2013. gradonačelnicom Raba postala je dotadašnja zamjenica gradonačelnika Rosanda Krstinić-Gušćić (SDP). U tom razdoblju Odbor za turizam HDZ-a se na nacionalnoj razini žestoko protivi potpunoj privatizaciji Imperiala iz razloga “da se prihvaćenim kriterijima za privatizaciju ‘Imperiala’ i ‘Hotela Plat’ ne štite interesi ni lokalne zajednice ni zaposlenih, nego se novom vlasniku otvara slobodan prostor da se bavi nekretninskim poslom, a ne razvojem turizma”.
U jednom od budućih obraćanja Vlado Miš pojašnjava stav Imperiala prema pitanju privatizacije.
Privatizacija Imperiala je strateško pitanje upravljanja, ne samo Imperialom; nego Rabom kao turističkom destinacijom.
Vlado Miš, Rapski list, studeni 2013.
Ni Ivan Herak nije štedio riječi upozorenja u svojoj kolumni u Jutarnjem listu:
Naime, nema nikakve dvojbe da će i u ovom konkretnom slučaju novi većinski vlasnik Imperiala primijeniti uhodanu “mantru” većine “junaka” naše pretvorbe i privatizacije, koji profite svojih tvrtki temelje, ne samo na niskim cijenama po kojima su vlasnički zagospodarili nekadašnjim društvenim poduzećima, već i na korištenju turističkog zemljišta za kojeg praktički već četvrt stoljeća ne plaćaju nikakvu naknadu, otpuštanju viška zaposlenika, te ne na koncu i mizernim plaćama koje su gledano s razine sektora, 25% niže od ionako niskog prosjeka hrvatskih plaća.
Ivan Herak , Jutarnji list, lipanj 2014.
Samo godinu i pol dana kasnije, zbog izvanrednih izbora koji su održani zbog općeg rastućeg nezadovoljstva građana, u siječnju 2015. godine Krstinić-Guščić odlazi s mjesta gradonačelnice te na njeno mjesto dolazi Nikola Grgurić (HDZ). Glas naroda je obilježila kampanja blaćenja Krstinić-Guščić na sve moguće načine, dijeljenjem letaka i podrugljivih grafika putem društvenih mreža, u čemu je najveću ulogu imao do dana današnjeg nepoznati autor pod pseudonimom Toni Rikić. Župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina (SDP) je nedugo nakon što je SDP izgubio izbore ustvrdio da je “prijevremene izbore u gradovima i općinama inicirao HDZ“.
Ova pobjeda je prije svega plod onoga u čemu smo najjači, a to je rad na terenu.
Nikola Grgurić, nakon pobjede na izborima 2015.
Grgurić nije karijerni političar. Odmah nakon diplome se zaposlio u Imperialu kao direktor jedne od jedinica. Dapače, kao bivši dugogodišnji zaposlenik Imperiala moglo bi se reći da je bliži upravljački Imperialu nego politici.
Protivljenje HDZ-ovog Odbora za turizam je utihnulo te je godinu i pol dana kasnije, u srpnju 2016. odlukom CERP-a prodan državni paket od 50,08 posto dionica Imperiala za otprilike 260 milijuna kuna turističkoj kompaniji Valamar Riviera. Iz Valamara su tada priopćili kako su s AZ obveznim mirovinskim fondovima, koji drže 9,45 posto dionica Imperiala, zajednički u procesu privatizacije rapske hotelske tvrtke. Tvrtka je zaključenjem poslovne 2015. godine ostvarila 17,1 milijun kuna neto dobiti, a i prijašnjih godina je poslovala uglavnom pozitivno.
U rujnu 2016. Grad Rab kao nositelj zajedno s tvrtkom Rijekaprojekt d.o.o. kao projektantom započinje s izradom projekta “Plaža Padova I, II i III” koji će se protezati sve do njegove konačne realizacije u prosincu 2021. No, neka to bude jedna od narednih priča.
Imperial d.d. u lipnju 2019. godine pripajanjem tvrtke Hoteli Makarska d.d. postaje jedno od deset najvećih turističkih poduzeća u Republici Hrvatskoj. Pripajanje je pratila i promjena imena, pa je Imperial d.d. postao Imperial Riviera d.d. te je zadržao svoje staro sjedište na Rabu , u ulici Jurja Barakovića 2. Poduzeće je kasnije dokapitalizirano dva puta, jednom u 2019. a drugi put u 2021. godini. Od početka dokapitalizacije društvo je kupilo niz hotela, a od veljače 2022. se kupnjom triju hotela proširilo i na Dubrovnik.
Po svemu sudeći, pred poduzećem Imperial Riviera d.d. je svijetla budućnost. Hoće li ista takva biti za Rabljanke i Rabljane, pokazati će vrijeme.