Nakon dugog i vrućeg ljeta, vijećnici su se vratili u novo konstituirano gradsko vijeće, suočeni s gomilom točaka dnevnog reda koje su se nagomilale tijekom razdoblja neaktivnosti.

Predsjednik vijeća, Tomislav Matošević, pokazao se kao politički neuk i početnik; čak i čitanje mu stvara poteškoće, a elektroničku poštu naziva „električnom poštom“. Matošević se svojim neznanjem savršeno uklapa u opću percepciju građana o kvalifikacijama za gradsko vijeće, dok se nepotrebno upliće u rad vijeća svojim nesuvislim opaskama. Da nema gospodina Kaštelana, koji sjedi pokraj njega i de facto vodi sjednice, vijeće ne bi funkcioniralo na zakonit način.

Prije samog početka sjednice, došlo je do prijepora oko zakonitosti gradonačelnikovih „naknadno dodanih točaka“ i održavanja sjednice u dva dijela. Vijećnik Lovre Ševerdija otvorio je pitanje o zakonitosti ovakve prakse, koja traje već godinama. Gradonačelnik je reagirao obrambeno, tvrdeći da nije napravio ništa nezakonito te je odgovorio vijećniku: „To što vi iludirate, ne znam kadi vi radite“ (nije tipfeler, op.ur.), čime ga je verbalno „oprao“ bez vode i sapuna. Gradonačelnik je također upozorio da imaju većinu i da se ne treba brinuti oko zakonitosti.

U pozadini ove napetosti, česta je praksa da se materijali o kojima bi vijećnici trebali glasati dostavljaju prekasno. U ovom slučaju, trebalo je glasati o pripajanju Vrela Južnom ogranku, što uključuje opsežnu dokumentaciju. Vijećnici Municipiuma postavljali su pitanja o gradskom proračunu, naglašavajući da se „brojevi ne poklapaju“, ali su time samo pokazali svoje neznanje o proračunskom računovodstvu i zakonskim obvezama, što im je nepotrebno oduzelo političke bodove koje su ranije stekli.

Gradonačelnik se u jednom trenutku osjećao pozvanim da, suprotno poslovniku – na što ga predsjednik vijeća nije upozorio – stane u obranu pročelnice kojoj je upućeno pitanje koje bi moglo dovesti u pitanje zakonitost održavanja sjednice. Obratio se vijećnicima riječima: „Vijećniče, di ste se vi zaletili, ča vam je“, i dodao da svi rade svoj posao „bez ikakvih primjedbi“, što su, kako tvrdi, dokazale „brojne institucije“. No, o zakonitosti bi ipak trebalo konzultirati izvještaj Državne revizije, koji se ne slaže s gradonačelnikovim tvrdnjama i ukazuje na brojne nepravilnosti u radu.

Nakon što je vijećnik Brusić izjavio da neće podržati proračun jer nije razvojan, vijećnik Dumičić stao je u obranu proračuna navodeći velike iznose koji će se odvojiti za izradu dokumentacije. Međutim, zaboravio je napomenuti da se projekti moraju realizirati kako bi bili korisni. Ovako samo dodatno potvrđuje sumnje da grad „pere“ novac kroz projektnu dokumentaciju i jednostavnu nabavu poslova.

Vijećnica Plješa, koja djeluje kao da je „pala s padobranom“, nije svjesna da postoji namjenski utrošak sredstava koja se smiju koristiti isključivo za kulturu. Unatoč tome, pokušala je ad hoc predložiti prenamjenu tih sredstava, ne shvaćajući osnovna pravila proračunskog financiranja.

Pravi “shitshow” nastao je kao rezultat pokušaja Municipiuma da u poslovnik ubaci stavak kojim bi se propisao način održavanja sjednica u javnosti. Ovaj pokušaj bio je toliko kaotičan da ga je teško opisati riječima; bolje ga je vidjeti na snimci sjednice.

Kanalizacija

Što se tiče pitanja kanalizacije, gradonačelnik je odgovarao iznimno optimistično, tvrdeći da novca i projekata nikad nije bilo više, te da su svi u visokoj fazi realizacije, uključujući i kanalizaciju u uvali Eufemija. No, prema riječima Ivana Lušića, direktora Vrela, krajem 2023. godine ugovoren je tek idejni projekt izrade vodovodnog i kanalizacijskog ogranka Eufemija-Suha Punta. Idejni projekt je pri kraju, pronađeno je najbolje tehničko rješenje, a nakon toga slijedi ugovaranje okolišnih i lokacijskih dozvola. Tek tada dolazi na red ugovaranje glavnog projekta i traženje građevinskih dozvola, što znači da je gradnja još jako daleko.

Vijećnik Municipiuma također je potvrdio da je iluzija očekivati da će kanalizacija biti izgrađena u razumnom roku jer grad jednostavno nema financijskih mogućnosti za tako velike projekte. Gradonačelnik je zapravo potvrdio da nema jasnu sliku o rokovima izgradnje. Dodatni problem je širenje neugodnog mirisa kanalizacije duž novoizgrađene gradske rive, za što je, kako tvrdi gradonačelnik, „dan nalog direktoru“ da provjeri zbog čega se to događa, što ukazuje na to da nitko još nije utvrdio tko je odgovoran za propust.

Komunalni izazovi

Komunalni odjel se suočava s brojnim problemima. Nakon desetljeća neaktivnosti, jedva su uspjeli zaposliti dva komunalna redara, dok plan za zapošljavanje pomorskog redara još uvijek ne postoji. Gradonačelnik se pravda tvrdnjom da „se nitko ne javlja na te natječaje“ i da „nije bilo proračuna“, ignorirajući činjenicu da je grad bio zakonski obavezan raspisati natječaj za tu poziciju mjesecima prije raspuštanja prethodnog vijeća. Također, Vrelo treba zaposliti vodnog redara koji će pratiti prekomjernu potrošnju vode.

Pitanje parkinga u gradu i dalje nije adekvatno riješeno, ali gradonačelnik se protivi daljnjim promjenama, tvrdeći da su „povratne informacije više nego dobre“ prema „razgovorima s ljudima“. Pročelnik Krstačić također je kritiziran zbog toga što se njegovi planovi uglavnom sastoje od održavanja i sitnih popravaka, bez stvarnih razvojnih planova.

Radna zona

Radna zona grada također izaziva kontroverze. Vijećnik Žic postavio je pitanje zašto je radna zona još uvijek prazna i zašto se samo jedan poslovni subjekt prisiljava na preseljenje, dok ostali ne podliježu istim pravilima. Pročelnik Denis Deželjin objasnio je da je izgradnja infrastrukture kasnila, no Grad je do sada prodao sedam parcela, od kojih nitko nije započeo s aktivnostima. Naglasio je da će „Grad poduzimati mjere predviđene ugovorima“, ali ostaje pitanje zašto grad nije ranije inzistirao na ispunjenju tih uvjeta, iako je imao pravo to učiniti.

Pitanje Gradu: zašto Grad nije inzistirao na ispunjenju uvjeta iz ugovora iako je imao potpuno zakonsko pravo to učiniti?

Grad također prodaje još jednu parcelu površine 12.500 m², za koju postoji interes, ali je upitno hoće li novi kupci ispuniti obveze iz ugovora.

Ribogojilišta

Što se tiče ribogojilišta, gradonačelnik je upitan zašto se tek sada sjetio prosvjedovati protiv izgradnje, iako je imao više prilika u posljednjih osam godina. Njegov odgovor bio je demagoški i jasno je pokazao da se ozbiljno nije bavio tom temom, čime je, kao i u mnogim drugim slučajevima, „zakasnio na feštu“.

Južni ogranak

Rasprava o Južnom ogranku dovela je do neslaganja koje je rezultiralo raspadom gradskog vijeća u prethodnom sazivu. Vijećnik Brusić, u novom sazivu, prvi je izrazio protivljenje pripajanju, postavljajući pitanje zašto tako vrijedna imovina odlazi bez detaljnijih obrazloženja, kao da je stvar već unaprijed odlučena.

Zbog brojnih nejasnoća organizirana je javna rasprava između dvije sjednice, no odazvala se tek nekolicina građana. To nas dovodi do pitanja je li riječ o mirnom prosvjedu građana nezadovoljnih postupkom, ili jednostavno o nedostatku interesa za javna pitanja.

Grad Rab unosi imovinu u Južni ogranak, ali pritom gubi mogućnost izravnog donošenja odluka, koje će se od sada donositi dvostrukom većinom. Predsjednik vijeća, Matošić, donekle patetično naglašava da će podržati odluku „zbog pedeset radnika Vrela“, kojima će se „povećati plaće“, te da će ovim činom biti osigurana druga cijev za vodu u vrijednosti 67 milijuna eura, iako postoji glavni projekt za podmorsku cijev star barem deset godina.

Radnici Vrela imaju najniže plaće u grupi od osam poduzeća koja će se ujediniti u Južni ogranak, pa je briga o njima do sada jasno vidljiva. Zakon koji se odnosi na aktualne događaje s Vrelom donesen je u dinamičnim okolnostima, gdje su svi osim Raba pokušali utjecati na sastav zakona, dok je Južni ogranak, pod rukovodstvom direktora Nekića, imao izravan utjecaj na kriterije određivanja društva preuzimatelja.

Senju ne trebaju rapski problemi

Rab pritom nije ispregovarao nikakve pogodnosti prije preuzimanja. Predstavnici Senja su naglasili da „Senju ne trebaju rapski problemi“. Grad Rab do kraja tekuće godine treba predati prijedloge za četverogodišnji plan gradnje i održavanja infrastrukture, koji će biti zajednički dokument svih u Južnom ogranku. Projekti koji nisu uključeni u ovaj dokument neće se realizirati, pa ostaje pitanje ima li Rab spremne projekte. Južni ogranak, također, ne može dati nikakve garancije da će se raditi na projektima odvodnje na Rabu.

Stara zgrada “Štampe”

Stara zgrada Štampe dodijeljena je na korištenje na 30 godina. U nju se prvotno planirala preseliti gradska knjižnica, ali taj plan je propao zbog neodgovarajućih uvjeta. Gradonačelnik tvrdi da je prethodno pokrenut postupak nadogradnje zgrade, koja je, nota bene, pod zaštitom konzervatora i nije u vlasništvu grada, što dovodi u pitanje vjerodostojnost njegove izjave.

Zgrada je u sadašnjoj verziji planirana kao interpretacijski centar, za što je grad izdvojio 35.000 eura iz sredstava spomeničke rente za izradu projektne dokumentacije. Međutim, vijećnica Plješa ne podržava ovu ideju, već predlaže da se stanovi u zgradi obnove i daju na korištenje obrazovnom i medicinskom kadru. Također, izrazila je čuđenje zbog visine iznosa za projektnu dokumentaciju.

Gradonačelnik

Gradonačelnik Nikola Grgurić često se ponaša nadmoćno prema vijećnicima opozicije, docira im i neprikladno ih hvali, navodeći da sada „ne dižu samo ruke nego čak i postavljaju pitanja“, dok bi možda trebao obratiti pažnju na svoje vijećnike i zapitati se koliko su oni zapravo aktivni u raspravama.

Vijećnici mu redovito upućuju kritike, ističući da je Rab grad s najmanjim proračunom te da mnogi gradovi imaju dvostruko veći proračun, dok se na Rabu vrlo malo radi. Oporbeni vijećnici rugaju mu se da je izvještaj o vlastitom radu napisao velikim slovima kako bi zauzeo više listova, što ga je iznerviralo jer je izgledno povrijeđen njegov ego, pa im je odlučio očitati bukvicu.

Gradonačelnik ne razumije da vijećnici, a i građani, trebaju procijeniti njegov rad na temelju objektivnih radnji, a činjenica je da ne radi dovoljno, dok mu okolnosti često demantiraju njegove vlastite pozitivne tvrdnje o vlastitom radu.

Također, nije se dovoljno angažirao da osigura da Vrelo postane društvo preuzimatelj, iako je imao sve potrebne informacije, za razliku od ostalih članova gradskog vijeća. Umjesto da samostalno donese odluku, odlučio je prepustiti tu odgovornost vijeću.

Gradonačelnik premalo i nejasno komunicira s građanima, ne objašnjavajući dovoljno razloge iza donošenja odluka, što je jedna od glavnih zamjerki. Puno govori, ali nije informativan u pravom smislu te riječi.

Mnoge stvari koje on ističe kao postignuća, zapravo su uobičajene i normalne stvari koje ne bi trebale biti posebno naglašavane. Njegova uloga je da grad bude iznadprosječan, a ne da tek održava pozitivnu nulu. Osim toga, često prisvaja tuđe projekte, posebice one na županijskoj i državnoj razini, predstavljajući ih kao svoje.

Gradonačelnik smatra svoje protokolarne posjete manifestacijama kao značajan doprinos, iako to spada u njegove redovne dužnosti. Na kraju, ne shvaća da nije dovoljno isticati da je Rab „sportski grad“, jer postoji mnogo više od sporta u životu zajednice, a njegovo ograničeno razumijevanje šire slike odražava se u njegovom pristupu.

Gradsko vijeće se hitno treba uozbiljiti, a gradonačelnik primiti posla

Gradsko vijeće mora se hitno uozbiljiti i početi preuzimati odgovornost za budućnost Raba, dok gradonačelnik mora napokon ozbiljno prionuti poslu. Propuštene prilike gomilaju se godinama, a građani se stalno dovode pred gotov čin, bez mogućnosti sudjelovanja u donošenju ključnih odluka.

Razvoj je gotovo nevidljiv, infrastruktura je zapuštena i u raspadu, dok je grad, umjesto da bude simbol prosperiteta i napretka, postao oličenje siromaštva i stagnacije. U takvim uvjetima, Rab ne koristi svoje prirodno bogatstvo i potencijale, nego polako postaje grad koji gubi bitku s vremenom i vlastitim nečinjenjem. Vrijeme je za odlučne i promišljene poteze koji će preokrenuti smjer kojim grad ide.