Sa zidinama grada Raba graniči prekrasna park-šuma Komrčar. Godinama je bila zapuštena i zbog toga je unazad nekoliko desetljeća pretrpila velike štete. Bujice su joj izbušile put odronima, a stara se stabla alepskog bora redovito izvaljuju. Ima li dovoljno svijesti o tome što se događa u Komrčaru?

O samom nastanku i povijesti park-šume postoji dovoljno dostupnih podataka na internetu, uzmimo za primjer izvrstan članak u listu Hrvatskih šuma iz 2009. Nećemo se baviti ponovnim nabrajanjem svih osobina park-šume Komrčar. Usredotočit ćemo se na odgovornost službi i radnje koje vode rješenju problema u kojima se Komrčar tijekom godina našao.

Prije svega, trebamo zamisliti jednostavan i lako razumljiv cilj: što želimo postići i kako rezultat treba izgledati.

Park-šumu Komrčar treba 1. zaštiti od propadanja i unaprijediti sadržaje, 2. pravilno njome gospodariti i 3. približiti je stanovnicima i posjetiteljima.

Trenutno je Komrčar nekakvo slijepo crijevo u kojem obitavaju rijetki entuzijasti, ljubitelji prirode. Često je moguće vidjeti prometovanje i parkiranje vozila kojima tamo nije mjesto, niti bi po zakonu smjela biti tamo. U park-šumi nedostaje posjetiteljska infrastruktura poput klupa i kanti za otpatke. Pješačke staze su ispucane i prepune rupa, a sustav odvodnje više ne postoji. No, to nije glavni problem.

Unutar zadnjih nekoliko godina javljaju se učestale izvale starih stabala bora koje za sobom odnesu veliki dio zemlje. Primjer tome je nedavna izvala ogromnog bora koji je prepriječio put i savio debelu metalnu ogradu kao da je od papira.

Kako saznajemo od stručnjaka sa Šumarskog instituta u Zagrebu, to je česta pojava u neodržavanim šumama. Alepski bor (Pinus halepensis) ima životni vijek od otprilike 70 godina, nakon čega se često izvaljuje ili lomi kao posljedica velike površine krošnje i otpora vjetru. Bor stvara mahom površinsko korijenje koje se ne uglavljuje te ne pruža dovoljno stabilnosti.

Prva otegotna okolnost je rast na obroncima koji šetnici fra Odorika Badurine daje karakterističan lijep izgled te hlad kupačima ljeti. Nemoguće bi nam bilo zamisliti kako bi šetnica izgledala bez tih predivnih borova. Do sada su nam poznata samo dva slučaja pokušaja spašavanja, odnosno mehaničkog podupiranja borova na šetnici. Smatramo da je to hvalevrijedan poduhvat i da bi ga trebalo dalje nastaviti.

Druga otegotna okolnost je pojava klizišta ispod zemlje pokrivene šumskom masom. Zbog sirovinskog sastava tla u kontaktu s podlogom od kamena pješčenjaka, prilikom veće količine oborina dolazi do stvaranja klizišta i odrona. U tom dubokom sloju dolazi do procjeđivanja veće količine vode koja se onda miješa s najfinijim česticama i tvori tzv. koloidnu otopinu. Ta otopina je izrazito skliska, ima maleno unutarnje trenje.

Kao sloj sapunice, ona podmazuje cijeli sloj zemlje na putu prema dolje, odnoseći za sobom i stabla bora te nisko raslinje. Takve devastirajuće pojave mogli smo vidjeti na dvije lokacije koje još nisu sanirane (jedna od njih je na naslovnoj slici, op.a).

O svemu tome je Grad Rab obaviješten još davne 2016. godine u meta-analizi Prijedlog objedinjavanja projekata u park-šumi Komrčar – plan djelovanja, proizvedenoj za potrebe Mjesnog odbora Rab. U analizi su navedeni ciljevi i načini rješavanja, zajedno s mogućnostima financiranja na natječaju fondova EU. Na taj natječaj Grad se uz svu najbolju volju nije uspio prijaviti, kao ni na one koji su uslijedili.

Park-šuma Komrčar je vlasništvo Grada Raba. Njome upravlja Javna ustanova Priroda, a gospodarenje preuzimaju Hrvatske šume, Šumarija Rab pod upravljanjem mr.sc. Borisa Belamarića. Sadašnji godišnji trošak gospodarenja, saznajemo iz Grada, iznosi 60.000,00 kuna s PDV-om. U Ugovor o izvođenju hortikulturnih radova u park-šumi Komrčar za 2022. uključena je “sječa oštećenih, suhih i nagnutih stabala”, “višekratna košnja”, “redukcija vegetacije i oblikovanje grmova”, “odvoz drvnog materijala” te po potrebi “hitne intervencije”.

Načelno, iako park šumom Komračar upravlja Javna ustanova Prirorda čiji je osnivač Primrosko-goranska županija, Gradu je u interesu svakako očuvati na bilo koji način park Komračar, te u tom smislu imamo učestalu komunikaciju s predstavnicima Javne ustanove.

Grad Rab, u odgovoru na novinarski upit 10. kolovoza 2022.

Bilo kakve akcije oko park-šume Komrčar prije svega trebaju dogovorno voditi Grad Rab i JU Priroda, koji se već više od šest godina dogovaraju oko načina sanacije.

Tako su i nedavno, 8. srpnja 2022. na inicijativu Grada Raba održali sastanak i šetnju park-šumom s ciljem boljeg upoznavanja s problemima klizišta.

Vezano za problematiku klizišta koja se javljaju na zapadnim padinama PŠ Komrčar nije još utvrđen niti usvojen konačni način i optimalna metoda rješavanja, no u svakom slučaju o istom će prethoditi izrada dokumenta koji će dati smjernice kako izvoditi i kroz koje predmetno razdoblje te će s istim biti upoznata i zainteresirana javnost.

Javna ustanova Priroda, odgovor na novinarski upit od 13. srpnja 2022.

Kako doznajemo iz Grada Raba, sanacija obronaka park-šume Komrčar bi prema neslužbenim podacima mogla iznositi više milijuna kuna. Mislimo da je to vrlo optimističan iznos, jer stručnjaci Šumarskog instituta za slučajeve sanacije klizišta navode iznose koji su nerijetko u desecima milijuna. Vjerojatno je prava brojka negdje između te ovisi o primijenjenim tehnologijama.

Sada je valjda jasno zašto Grad Rab godinama odlaže problem Komrčara – nemaju dovoljno lako dostupnog javnog novca niti mogućnosti velikih infrastrukturnih zahvata i zbog toga je interes sporadičan.

Pored svih problema koje Grad Rab vuče godinama, sanacija park-šume Komrčar je jedina za koju nije moguće postići dovoljan javni konsenzus. Većina građana vidi propast park-šume kao problem, ali isto tako dobar dio jednostavno ne mari.

Uništenje Komrčara ne percipiraju kao stvaran problem s velikim financijskim posljedicama. Razlog tome je sva silina drugih problema koji nisu riješeni, a prema ljestvici prioriteta nalaze se više od nekakvog gradskog parka, unatoč njegovoj vrijednosti i značenju za otok.

Pitanje park-šume Komrčar nije pitanje ekonomske isplativosti jer bi sukladno tome puno društvenih i kulturnih projekata morali promatrati na isti način, kao da bacamo novac kroz prozor. Šume takve vrste nisu isplative u novcu, nego u kumulativnoj društvenoj vrijednosti.

Možemo probati reći da park-šuma upotpunjuje doživljaj grada i okolnih mjesta. Možemo naglasiti njenu dendrološku i oblikovnu vrijednost. No, to nisu razlozi zbog kojih će takav projekt biti ekonomski isplativ, odnosno povrat koji on proizvodi ne dolazi u obliku novca, već iskustva življenja.

Komrčar je divan i u ovakvom, relativno zapuštenom stanju. To mogu posvjedočiti svi koji vole u njega doći. Kako vrijeme odmiče sve će teže biti napraviti potrebne popravke, a sanacija će biti astronomski skupa, kao što je već i sada.

Tih 60.000,00 kuna koje Grad plati Šumariji nisu sporan trošak, ali su samo flaster na opečenom tijelu.

Unatoč svemu izrečenom, Komrčar ne zahtjeva sanaciju pod bilo koju cijenu. Prvi zadatak gradske uprave, prije “izrade dokumenata”, trebao bi biti kako približiti problem javnosti na način na koji ona to može razumijeti.

To je uistinu minimalan trošak naspram moguće štete, jer za to treba pozvati stručnjake šumarske, pedološke i geotehničke struke, zajedno s krajobraznim arhitektima. Mora im se zadati zadatak da javnosti rastumače koje su moguće opcije sanacije, i koliko su invazivne. Nakon toga, moramo svi poslušati što šira javnost ima reći na to i probati uvažiti prijedloge i kritike.

Sudeći prema svim dosad propuštenim prilikama, iz drugog rakursa, možda je ipak bolje da Grad Rab ne pokušava raditi nešto na svoju ruku. Stoga ćemo im poručiti: ako nemate namjeru uključiti više od jednog stručnjaka u proces i obnoviti Komrčar kako treba, molimo vas lijepo – ne dirajte ništa – previše je vrijedan.