Netko nam je doturio srcedrapateljni video uradak, govor vijećnika Marka Sandalića o tome kako je medijski zapostavljen na Rapskom čuvaru pa smo odlučili ispraviti tu nepravdu.

Slučajno sam šetao Svetim putem, razmišljajući na svoj način o nekoj sitnici, i posve usredotočen na to, kad dotrči čovjek kojeg sam poznavao samo po imenu i zgrabi me za ruku: “Kako si, moj najdraži druže? ” “Prilično dobro, s obzirom na vremena,” odgovaram,” nadam se da ćeš dobiti sve što želiš.”

Dok me on nastavljao gnjaviti, ja upadam s: “Nema ničega što želiš, zar ne?” Ali on: “Moraš me poznavati; ja sam učenjak.” Na to kažem: “Onda ću te još više cijeniti.” Užasno željan da pobjegnem, sada hodam brzo, ponekad nakratko zastanem, zatim šapnem riječ svome robu na uho, dok mi se znoj cijedi do samih gležnjeva. “O Bolanuse,” ponavljao sam u sebi, “sretan si što imaš svoju narav!” dok je momak brbljao o svemu, hvaleći ulice i grad.

Nisam mu odgovarao, “Užasno želiš otići,” rekao je, “to sam već odavno vidio; ali nema koristi, držat ću se tebe; ostat ću s tobom sve do kraja puta.”

Neželjeni pratitelj, Kvint Horacije Flak, Satire 1 – IX.

U svojoj poslanici rapskom puku Marko Sandalić se konačno sjetio da je njegova dužnost odgovorno vršiti svoj posao i poslušati svoje bivše birače i zabrinute otočane. Nije se pokušao niti posuti pepelom i poviknuti “Mea culpa, Rabljani!“, nisam vas slušao i žao mi je zbog toga što se dogodilo kao posljedica mojih čini. Ne! Dapače, on nastavlja prokazivati druge vijećnike kako su oni ti koji su gori od njega, a on, svetac, je čak pročitao dokumentaciju vezanu uz UPU 25 i otišao na javno predstavljanje.

Krivac za Padovu I je izravno on, što niti ne pokušava demantirati. Prije glasanja na Gradskom vijeću o pitanju uređenja plaža bio je višestruko upozoren. Za plaže je Grad Rab istresao ogromne novce u dokumentaciju, da bi ih na kraju preusmjerio u razne oblike pogodovanja na pomorskom dobru. Vijećniku Sandaliću nije bilo ni u tom trenutku čudno da ne zna ništa o tom projektu i da je prije dizanja ruke samo vidio dvije računalno stvorene slike (rendera) koji se provlače u promotivnim materijalima nekoliko mjeseci. Kako će cijela ta priča završiti još uvijek nije u potpunosti jasno. Nitko ne bi želio da Andrija Jarak u jednom trenutku izvještava s Raba, ali još ništa nije isključeno – sve je moguće.

Vijećnik Sandalić jučer jasno izjavljuje da “smatra da plaže ne treba dirati”. Zaključio je to nakon što je “iskusio sve čari lokalne sredine”, što podrazumijeva da ga je više nezadovoljnika pozvalo na odgovornost. Jer, lako je baviti se politikom na način kako je on zamislio, da mu politika da “satisfakciju” da ostvari sebe, ali je do sada uspio samo ostvariti upravo onoliko koliko je uložio – jedno veliko ništa.

Tijekom deset minuta samohvale uspio je spomenuti i činjenicu da “od stranaka HDZ i SDP nije dobio ništa”. Ne bi se mogli složiti s tom tvrdnjom jer da je tako onda njegov sramotni poslovni poduhvat, tzv. lounge bar “Atrium” kojim krši zakon te narušava i obezvrijeđuje rapske kulturne znamenitosti ne bi više postojao.

Dokaz tome su i pokušaji zataškavanja nezakonitosti njegovog poslovanja od strane Grada Raba koji je na jednako nezakonit način odlučio ne uputiti službama dopise za provjeru. Ne čine što trebaju jer znaju da za to ne postoji zakonska i prostorno-planska osnova. Slijedom toga, i njima je jasno da je nemoguće obavljati djelatnosti koje obavlja njegova tvrtka, i to na čestici na kojoj službeno nisu vlasnici niti on niti njegova tvrtka Kompetencija d.o.o. Kako je dobivena uporabna dozvola?

Dodatni prilog tim tvrdnjama je i pokušaj da putem istoimene tvrtke polovicom 2021. zatraži pokretanje postupka pojedinačne izmjene UPU 1 čime bi de iure ozakonio poslovanje, što mu je na kraju odbijeno. Nameće se pitanje, zbog čega se njega tretira po posebnom programu? Unatoč tome što ga je gradonačelnik Nikola Grgurić taj put odbio, obojica su u periodu prije i nakon izglasavanja sporne odluke o plažama viđeni kako zajednički pohode otočke restorane. Ljubav je procvala u pravom trenutku.

Njegova izjava da “donosi odluke osobno i bez ičijeg pritiska” je u najmanju ruku smiješna jer ga je upravo pritisak javnosti usmjerio da posveti pažnju UPU 25 i općem pitanju plaža na otoku. Smiješno je i što se pokušava prikazati kao da je bolji od ostalih vijećnika, a zapravo spada u isti kontejner u kojem bi se i oni trebali nalaziti. Jer ako oporbena vijećnica Vlahek putem supruga može u dva navrata tražiti da se razmatraju njena imovinsko-pravna pitanja, zašto ne bi i njegova. I njen zahtjev je odbijen, kao i Sandalićev, doduše u vrlo čudnom trenutku, nekoliko dana prije izglasavanja sporne odluke o plažama. Jesu li izmjene prostornog plana predmet političke trgovine u GV Grada Raba? Znaju li vijećnici da se to može okarakterizirati kao trgovina utjecajem? Zbog čega se oporba općenito ne čuje, kao da ne postoji?

Sandalića u njegovom ograničenom shvaćanju posebno smeta što se u Suhoj Punti sprema izgraditi crpna stanica za fekalije blizu mora. A kako on misli da se otok Rab rješava kanalizacije? Naravno da sva završava u moru, samo bi bilo dobro da se ne istače u prvih nekoliko metara uz obalu, kao npr. u uvali Sv. Eufemije, o čemu on zna niz godina, ali ne poduzima ništa.

Prosvjetljenje o vrijednosti netaknutih plaža tek mu je došlo u onom trenutku kada mu je drugih trideset ljudi potvrdilo da ih se nipošto ne smije dirati. Treba li više tu što objašnjavati? Gdje je njegova svijest o vrijednostima otoka, njegove prirode i kulture? Očito je nema i pokazuje je samo kada treba dobiti simpatije priprostog puka koji već po tko zna koju godinu glasa za njegovu samopromociju i nerad.

Tako je i njegova kritika da “mještani Suhe Punte i Kampora samo misle na sebe kada razgovaraju o UPU 25” jer “bi i oni željeli izgraditi još četiri apartmana” iako točna, izgubila na snazi. Lako je optuživati druge za njihove zahtjeve, ali prije svega treba ih staviti u kontekst osobnih podviga.

Iz analitičke perspektive, Sandalić je pravno i politički neuk, slabo zaključuje, sporo reagira i uporno gleda na svoju korist. Njegova uvrijeđenost što se o njemu ne govori dovoljno je promašena. Zbog čega bi netko trebao izvještavati o njegovoj površnoj i zakašnjeloj reakciji u kontekstu UPU 25, kada je to dokumentacija koja se nalazi u arhivu Grada Raba najmanje od 2013. godine? Hoće li se možda konačno prihvatiti posla ili misli da će mu potrebno znanje netko utočiti kroz piriju (lijevak, op.ur.)?

Je li razlog možda činjenica da on daje prevagu u Gradskom vijeću, pa ga stoga treba uzimati ovaj put ozbiljno? Marko Sandalić je u više navrata izdao povjerenje svojih prijatelja, suradnika i glasača. Vjeruje li više itko, osim nekoliko neupućenih, da je Marko Sandalić taj koji “neće odustati, sakupiti ljude od povjerenja i boriti se”?

Je li se on stvarno osvijestio ili igra još jednu igru skrivača u kojoj se pod svaku cijenu želi održati u javnosti, iako javnost vidi da on zapravo ništa ne može ponuditi? Djela, ne riječi.