U petom nastavku priče saznajemo što gradonačelnika uporno smeta u realizaciji, koga vidi kao bitan čimbenik u razvoju otočke infrastrukture i kako se sve što radi uklapa u prirodu.
Vijećnici su uvijek bili radoznali o tijeku projekta “Plaže”, pa stalno pitaju gradonačelnika “kada se može očekivati realizacija tog projekta”. Grgurić uvijek odgovara po istim točkama, koje taksativno navodimo jer se previše puta ponavljaju:
- 800.000,00 kuna koje će Grad morati vratiti Ministarstvu turizma ako ne opravda trošak,
- 3500-5000 kupališnih mjesta, grijani bazeni, Konzervatorski odjel ne bi dao zeleno svjetlo,
- prethodna gradonačelnica je napravila grešku kada je potpisala Ugovor o projektiranju, kao i povjerenica Vlade Republike Hrvatske,
- nisu bile izvedene Ciljane izmjene i dopune Prostornog plana uređenja (dalje CID-PPU, op.a.), pa zato projektant ne može projektirati (!?).
Niti jednom se nije usudio spomenuti koji su konkretni razlozi zbog kojih je inicirao CID-PPU i podrobnije objasnio kako se izmjene i dopune PPU-a odnose izravno na lokacije plaža. Nije spomenuo niti da su konzervatori i njemu i njegovom “izrađivaču projekta” upalili crveno svjetlo zbog građevinskih ludorija na pomorskom dobru. Zadržao je projektanta kojeg je objektivno, iz stručnih razloga, trebao smjesta najuriti nakon što se pojavio s prvom inačicom projekta, ali iz nepoznatog razloga to nije smio učiniti, nego je projektnom uredu iz gradske blagajne plaćao svaku novu reviziju te ih dodatno angažirao na nizu projekata putem jednostavne nabave.
Nikola Grgurić nikada od javnosti nije skrivao da je u posjedu povlaštenih informacija o ulaganjima koje hotelsko poduzeće Valamar Riviera d.d. sprema izvršiti u njegovu bivšu kompaniju Imperial d.d. U dva navrata je (2016. i 2017.), i to prije kupnje Imperiala od strane Valamara, otvoreno izjavio da “iz prvih kontakata zna” da će ulaganja iznositi “stotine milijuna kuna“, čak i “milijardu“.
On vidi hotele kao generatore rasta kvalitete, stoga se često zalaže za poboljšanje segmenata vanpansionske ponude otoka. Prema njegovim riječima, potrebno je unaprijediti sportsku i lječilišnu infrastrukturu, educirati ugostiteljske kadrove i lokalno stanovništvo te povećati broj zabavnih sadržaja.
Također, pozvao je sve otočane da se “napravi napor po pitanju komunalnog reda i uređenja kako javnih površina tako i privatnih okućnica”(rugala se sova sjenici, op.a.). Hotelski gosti, kao i svi drugi ne vole gledati olupine starih automobila i hrpice šute po tuđim dvorištima.
Početkom 2017. projekt još nije bio spreman za izdavanje lokacijske dozvole, koja je osnovni preduvjet za izgradnju. Iako je Grad, prema riječima Grgurića “maksimalno prateći financijski izrađivača projekta koordinirao aktivnosti” (uplaćivao mu lovu, op.a.), projekt plaže Dumići se, unatoč izmjeni CID-PPU nekoordinirano nasukao zbog ekoloških normi mreže Natura 2000. Gradonačelnika je isto mučilo što mu župan Zlatko Komadina još nije dozvolio da samostalno raspolaže koncesijama, unatoč odluci Gradskog vijeća, pa mu je odlučio poslati požurnicu.
Neovisno o tome, 4. listopada iste godine Gradsko vijeće donosi Odluku kojom će financirati projekt “Plaže” kao kapitalni projekt od interesa za razvoj otoka. Tom odlukom doneseno je da će se na projektnu dokumentaciju utrošiti ukupno 4 milijuna kuna; i to 2 milijuna iz sredstava poreza na dohodak, 1.5 milijuna iz Fondova EU te 500 tisuća iz vlastitih sredstava. Opet silni milijuni za projekte bez očitog plana investicija koje, prema prethodnim podacima iznose oko 100 milijuna kuna, unatoč što je prema njegovim riječima svjestan “da je za uređenje tih plaža potrebno osigurati desetke miliona kuna stoga će Grad Rab sa Gradskim vijećem izgraditi ono za što bude financijski sposoban”.
Iste te godine Ministarstvo zaštite okoliša izdaje rješenja o kojima smo već pisali prije. Ako pogledamo zahtjeve i opseg projekata te ih usporedimo s nekim drugim projektima nastaje pomalo tragikomična situacija. Za slučaj nasipavanja stotina tisuća kubnih metara materijala u more i temeljito mijenjanje obalne crte Ministarstvo ne traži Glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, dok za nekekav mali projekt motokros staze i streljane traži. Postupak procjene utjecaja na okoliš je isto tako nepotreban, unatoč protivljenju struke. Posidonija i endemske vrste podmorja – je*ite se, samo smetate napretku. Bit će lipo.
Ipak, Ministarstvo inzistira na izradi Studije utjecaja na okoliš za lokaciju Dumići, pa gradonačelnik početkom 2019. raspisuje poziv jednostavne nabave za izradu Studije koju dobiva Rijekaprojekt. Iduće godine je svijet potresla pandemija uzrokovana koronavirusom, što nije spriječilo da se u jeku pandemije, u ljeto 2020. održi javna rasprava u trajanju od skoro mjesec dana. Javni uvid u Studiju zainteresirani avanturisti su mogli obaviti radnim danom u sobi broj 11, u vrijeme ručka od 12h – 14h.
Ubrzo su riješene sporne stavke za lokalitet uvala Padova I, II i III, a grad je poplaćao sve “idejne i prethodne” projekte, studije i elaborate Rijekaprojektu, kojih nije mali broj, dio kroz Ugovor i dobar dio kroz jednostavnu nabavu. Grad dobiva lokacijske dozvole, a projekt je spreman za naredne korake.
Imperial i Grad Rab 16. listopada 2020. potpisuju Sporazum izmjene i dopune lokacijske dozvole, a kako je priča tekla dalje saznati ćemo u sljedećem članku.
Prvi dio: Projekt “Plaže”: Početak
Drugi dio: Projekt “Plaže”: Veći smo od svih vlasti (I.dio)
Treći dio: Projekt “Plaže”: Veći smo od svih vlasti (II.dio)
Četvrti dio: Projekt “Plaže”: Pitanje transparentnosti
Peti dio: Projekt “Plaže”: Bezbroj puta ponovljene alternativne činjenice postaju istina
Šesti dio: Projekt “Plaže”: Pola po pola Padove I
Sedmi dio: Projekt “Plaže”: Loša ocjena iz matematike