U četvrtom nastavku priče o plažama vraćamo se ponovno u 2016. godinu, na XIII. sjednicu Gradskog vijeća.
Kako je povedena rasprava o konačnoj realizaciji projekta “Plaže”, vijećnici nastavno pitaju gradonačelnika Nikolu Grgurića o stvarnim financijskim mogućnostima Grada, mogućnostima dotacija od Države te ima li strateške partnere za realizaciju projekta. Grgurić se našao u situaciji gdje ne može specificirati ima li uopće način kojim bi projekt uređenja plaža priveo kraju.
Kreće obrazlagati vijećnicima sve čega se u tom trenutku može sjetiti pa govori kako se “ne slaže sa konstatacijom vijećnika (…) da su pomoći od države male, mišljenja je da su one značajne, a u prošlosti su bile i jako velike”, ne navodeći specifično o čemu govori i kakve to veze ima s pitanjem.
Nastavlja opet priču o “800.000,00 kuna za projekt plaža” da bi nastavio govoriti o rastrošnosti svojih prethodnika, pa ponovno unosi strah “da bi se izbjegla opasnost da se (…) 800.000,00 kuna (…) ne moraju vratiti”. Navodi da mu za realizaciju smetaju lučka područja za koja “gradska uprava smatra da su još uvijek prevelika” te da “projekt plaža skoro može krenuti u realizaciju ukoliko bude zainteresiranih, a očekivanja su da će zainteresiranih biti”.
Netko upoznat s projektom tko gleda sa strane bi mogao steći dojam da je zaboravio spomenuti inicijatora projekta s kojim ima potpisan Sporazum o sufinanciranju. Kao da ne želi naglasiti o kome je riječ, nego nepotrebno mistificira da “ukoliko bude (…) očekivanja su da će (…) biti”. Ne treba previše postavljati pitanja, sve će se riješiti kada za to dođe vrijeme, zar sumnjate?
Došao je trenutak prve točke dnevnog reda, “Prijedlog Odluke o kapitalnim projektima od interesa za razvoj otoka Raba”. Među njima se našao i projekt “Plaže”. Kao zadnja točka dodana je „točka 31. Izgradnja, rekonstrukcija, sanacija, uređenje i opremanje plaža na području otoka Raba (Rab, Lopar)“. Time se otvorila mogućnost financiranja spomenutih projekata sredstvima poreza na dohodak, u naravi sredstvima koje u gradski proračun prilikom isplate plaće uplaćuje svaka Rabljanka ili Rabljanin. Zanimljivo je da se od glasanja za Odluku suzdržao upravo vijećnik koji je predložio ovu točku. Možda je to slučajnost.
Malo kasnije, zaoštrila se rasprava o prijenosu i davanju koncesijskih ovlaštenja Gradu Rabu. Vijećnik Ivica Lupić izrazio je skepsu da bi takva ovlast mogla otvoriti mogućnost selektivne dodjele i da nema namjeru glasati ako je samo to u pitanju.
S Lupićem se složila vijećnica Rosanda Krstinić-Gušćić te je posebno naglasila opasnosti “gdje netko dobije nešto i onda to koristi bez obzira na koji način to obavlja, dok je netko drugi gladan i mora otići sa Raba i iz Hrvatske jer ne može više doći na tu lokaciju bilo da se radi o koncesiji ili najmu koji je davala Hotelska kuća Imperial itd.”. Vijećnica u tom trenu kao da je vidjela nekoliko godina u budućnost i predvidjela događaje koji će uslijediti.
Naime to su sve bolna iskustava s kojima se naši građani nose stoga vijećnica izražava mišljenje da se u slučaju donošenja predloženog akata treba velika pažnja posvetiti transparentnosti i kriterijima na temelju kojih će se odlučivati o podnijetima zahtjevima jer to ne mogu biti nekakvi objekti da bi netko zauzeo lokaciju i zgrtao novac, otvarao treći objekt itd., jer to nije smisao upravljanja pomorskim dobrom.
Rosanda Krstinić-Guščić, ZAPISNIK sa XIII. sjednice Gradskog vijeća Grada Raba održane
lipnja i 18. srpnja 2016. godine
Gradonačelnika čudi strah vijećnika koji “a priori odbija pokušaj da Gradsko vijeće koje je vrhunac demokracije (…) (dobije ovlasti, op.a.) za upravljanje dijelom otoka na kojem živimo 365 dana u godini”. Navodi razloge zbog kojih bi Grad sigurno bolje upravljao, relativizira razliku između dodjele koncesija i koncesijskih odobrenja te kazuje kako PGŽ ubire novac, a lokalnoj zajednici ostaju samo problemi.
Nadalje tvrdi kako je po pitanju transparencije Gradsko vijeće superiornije od Županije i paranoično zaključuje “ukoliko se ne dobije tražena suglasnost, odnosno ovlaštenje značit će da je netko radio na tome da Grad isto ne dobije”, insinuirajući na vijećnika Lupića.
Na primjedbu da će netko nekome dodjeljivati gradonačelnik napominje da se to podrazumijeva jer i u Županiji netko nekome nešto dodjeljuje, odnosno Županija odlučuje kome će dodijeliti koncesiju stoga ako netko misli da je to potpuno transparentno gradonačelnik je mišljenja da Gradsko vijeće može puno transparentnije to odraditi jer mi tu živimo i svakodnevno komuniciramo sa svima uključujući i sa podnositeljima zahtjeva za dodjelu koncesija.
Nikola Grgurić, ZAPISNIK sa XIII. sjednice Gradskog vijeća Grada Raba održane
lipnja i 18. srpnja 2016. godine
Ta točka dnevnog reda je završila njenim izglasavanjem, a dvoje vijećnika (Lupić i Krstinić-Guščić) se suzdržalo od glasanja. Na idućem datumu sjednice, 18. srpnja, oporba se uopće nije pojavila. Slijedom toga izglasana je Odluka o donošenju Ciljanih izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Raba (ubuduće CID-PPU, op.a.). Gradonačelnik je imao potrebu zapitati se “koji su to opravdani razlozi da baš ni jedan vijećnik iz reda opozicije nije nazočan raspravi o ovako važnoj temi”.
Zasmetalo ga je što su na politički grub način, telefonski otkazali svoj dolazak malo prije početka sjednice. Nije shvatio koji je razlog nedolaska jer se radi o “krucijalnim pitanjima Grada Raba” i čudi se zašto “ne žele (…) stati” iza novih CID-PPU. Kao razloge novih CID-PPU navodi promjene iz 2011. kojima je velik dio Grada Raba pretvoren u lučko područje, što je on odlučio ispraviti.
Slijedom navedenog razvidno je da priča o projektima, priča o turizmu, o plažama i uređenosti plaža, priča o kvaliteti i jednom višem nivou zapravo ne pije vodu, to su sve floskule sa figom u džepu, ali hvala bogu Gradsko vijeće ima legitimitet i ima većinu stoga se gradonačelnik nada da će i sada i ubuduće Gradsko vijeće srediti i urediti zbrku, promašaje i totalnu neorganiziranost svega onoga što nam se godinama događalo i ispraviti ono što je učinjeno loše.
Nikola Grgurić, ZAPISNIK sa XIII. sjednice Gradskog vijeća Grada Raba održane
lipnja i 18. srpnja 2016. godine
Potpuno je zaboravio da bi mogući razlog mogao biti koncesioniranje obalnog pojasa u izvedbi Gradskog vijeća i opasnost od selektivne dodjele koncesija. Gradsko vijeće je inače poznato kao vrhunac transparencije na kojem se nikad ne donose odluke koje su štetne po građane ili za nečiju korist.
Kako je tekao tijek izvršenja projekta i što ga je ponovno kočilo vidjet ćemo u idućem članku.
Prvi dio: Projekt “Plaže”: Početak
Drugi dio: Projekt “Plaže”: Veći smo od svih vlasti (I.dio)
Treći dio: Projekt “Plaže”: Veći smo od svih vlasti (II.dio)
Četvrti dio: Projekt “Plaže”: Pitanje transparentnosti
Peti dio: Projekt “Plaže”: Bezbroj puta ponovljene alternativne činjenice postaju istina
Šesti dio: Projekt “Plaže”: Pola po pola Padove I
Sedmi dio: Projekt “Plaže”: Loša ocjena iz matematike