Dana 24. kolovoza 2022. u 12h održana je javna rasprava u Gradskoj vijećnici u Kneževom dvoru. Rasprava je bila prepuna nejasnoća i formalno odgovorenih pitanja. Već nakon uvodnog izlaganja svima je postalo jasno o čemu je tu riječ.
Javnu raspravu je zajedno s nekoliko predstavnika lokalnih udruga nazočilo više desetaka zabrinutih građana, većinom stanovnika zahvaćenog područja Kampora i Suhe Punte. Predstavnici izrađivača, njih četvero, otvorili su raspravu detaljnim predstavljanjem. Iznijeli su kojim se točno izmjenama bavi plan uređenja. Jači utisak na prisutne mogli su postići samo da su angažirali Mojsija osobno. U njihovom su izvješću sve izmjene navedene u najmanju ruku kao deset zapovjedi, uklesane u kamen.
Nigdje nije rečeno tko je spomenute izmjene tražio i kada su one uvrštene u sadašnji UPU 25. Tijek predstavljanja više je sličio na recital o ljudskom postojanju, komornu dramu u kojoj je donositelj, tijelo više od njih (“županija”), donijelo sve odluke na koje zapravo nije bilo prigovora, pa samim time ni prigovori nisu bili mogući. Sve odredbe i karte prikazane su kao nužne, neizbježne, nametnute davno donesenim planovima, planovima višeg reda i županijskim odlukama.
Izlaganje na momente prekida glasno negodovanje posjetitelja. Publika pitanjima i komentarima nakratko zaustavlja izlaganje. Situacija je bila usijana, s mnogo negativnog naboja u zraku. Nakon predstavljanja građani jedan po jedan izlaze na govornicu i postavljaju pitanja.
Prvi je frustraciju i nemoć stanovnika Matovice vrlo artikulirano iznio gospodin, profesor tjelesnog odgoja. Nakon njega još nekoliko građana postavlja specifična pitanja oko planirane namjene svojih parcela. Na njihovim parcelama planirane su prometnice, parkirališta i ostala infrastruktura. Mnoge su čestice različitih vlasnika uključene u zone turističkih naselja koje podrazumijevaju jednog vlasnika (zna se kojeg, op.a.).
Ukratko: svim nazočnima je jasno da se plan donosi isključivo radi pogodovanja interesima hotelskog poduzeća, a o potrebama i interesima građana nitko ne vodi računa.
Izrađivači i gradonačelnik odgovaraju na sve u dekoru same prezentacije: nemoćni smo, nismo mi, nametnuto nam je planovima višeg reda, odlukama koje nismo mi donijeli, a kojih se moramo držati, zakonima itd. Osim toga na većinu komentara se odgovara da nisu predmet ovog plana nego višeg, Prostornog plana grada Raba1Prostorni planovi su planovi višeg reda i prema njima se rade planovi nižeg reda kao što su Urbanistički planovi uređenja. Često se koriste za prenamjenu zemljišta pa zbog toga je potrebno obratiti posebnu pažnju prilikom njihovog donošenja..
Igrom slučaja, baš je PP Grada Raba plan koji će uskoro u izmjene i dopune pa će se tada moći mijenjati neke od stvari koje smetaju građanima (kao npr. i neke sitnice koje su zatražila dva vijećnika onoga što se jedino na Rabu smatra oporbom, o čemu ćemo uskoro izvještavati, op.a.). Stječe se dojam da je UPU nužnost koja ne može biti nikakva drugačija nego upravo takva da hotelskom poduzeću dopušta sve, a građanima ništa.
Građani nadalje komentiraju i prenapuhani kapacitet lučice od 200 vezova (inicijalno predstavljen kao 100 vezova, op.a.), nelogičnu poziciju kolektora za kanalizaciju tik do Suhe punte te devastaciju plaža i obale.
Na pitanje “odakle planirani broj 2100 kreveta” gradonačelnik u svom stilu uvjerava da je to “tek neznatno povećanje, nametnuto (!?) od Županije”, iako je iz samog teksta priloga UPU-a jasno da se radi o broju koji je više nego dvostruko veći od sadašnjih kapaciteta.
Predstavnik jedne udruge ukazuje na propuste u području zaštite prirode – konkretno nabraja strogo zaštićene vrste 2 npr. posidonija (oceanski porost, lat. Posidonia oceanica) i staništa koje su očito unutar obuhvata plana, a koja isti ignorira. Izrađivači tvrde da je sve po zakonu, no ne daju specifične odgovore. Nepametnom dosta.
Do kraja javne rasprave prisutni više nisu pokušavali sakriti svoj bijes i očaj. Uslijedilo je još nekoliko izraza ogorčenja stanovnika tretmanom njihovih potreba i interesa te komentarom o dodatnom opterećivanju već sada nedostatne prometne infrastrukture na otoku.
Gradonačelnik Nikola Grgurić uzima riječ te nastoji pomirljivo i slatkorječivo uvjeriti prisutne “da brine o svima njima i njihovim potrebama kao i o svim dijelovima otoka, ali da nažalost drugačije nije moguće, jer zakoni i prethodno doneseni planovi nameću baš ovakav UPU”.
“Rado bi”, kaže, “svima izišao u susret, ali nažalost ne može“. Zato što je izgledno odlučio izaći u susret jednom moćnom privatnom interesu.