Peti čin političke drame odigrao se na V. sjednici gradskog vijeća. Unatoč odsutnosti troje vijećnika – Antonija Žica, Ivane Stojanove i Vilija Liovića – okupljenih deset dovoljno je za kvorum. Dakle, predstava može početi.
Vijećnici u akciji: kvorum, prigovori i guranje pred gotov čin
Na repertoaru: 15 točaka, uz tradicionalni pokušaj da se sjednica održi u najmanje dva dijela. Materijali su, kao i uvijek, dostavljeni u zakonski prihvatljivom, ali krajnje minimalističkom roku – jer ništa ne diže adrenalin kao donošenje odluka na temelju svježe dostavljenih papira.
Gradonačelnik Nikola Grgurić, poznat po svojim dodatnim iznenađenjima, opet je ugurao dvije nove točke dnevnog reda – jer što je sjednica bez malo programirane spontanosti? Ovoga puta, riječ je o prodaji zemljišta u radnoj zoni Mišnjak.
Koji je motiv takvog proceduralnog postupanja po pitanju prodaje zemljišta u radnoj zoni? Koliko je popusta na konačnu cijenu prodaje ovoga puta dodijeljeno? Je li ispravno davati popust tvrtkama koje će s tim zemljištem mešetariti? Nemamo odgovore na ova pitanja.
Prvi je prigovorio vijećnik Damir Brusić, no ne zbog sadržaja, već zbog vremena održavanja sjednice. Obično se vijeća sastaju poslijepodne, a ovaj put – jutarnjih 8:30! Predsjednik vijeća Matošić brzo ga umiruje – nije to ništa neobično, jer jutarnje sjednice su se već događale. Kad? E, to ostaje misterij.
Vijećnik Lovre Ševerdija ulazi u igru s ozbiljnijim prigovorom – povreda poslovnika! Naime, vijećnici su primili materijale za samo pet od 15+2 točaka. „Možda vam zakoni ne znače ništa!?“ odapinje on prema Matošiću, na što ovaj, ne trepnuvši, odgovara da će se glasati samo o onim točkama za koje su materijali dostavljeni.
„Usvojit ćemo dnevni red. Pa nemate ni za ove ostale, bože moj, i? Dobro?“
Predsjednik Gradskog vijeća Grada Raba Tomislav Matošić
Na kraju, predsjednik vijeća legitimira gradonačelnikove dodatne točke, pozicija ih uredno izglasava, a Matošić, uz nesebičnu pomoć pravnika Kaštelana, polako ali sigurno plovi kroz birokratske zavrzlame. Sjednica nastavlja svojim tijekom – uz očekivane zaplete i rasplete, sve u režiji dobro uhodane političke mašinerije.
Svjetlo, nogostupi i zdravstvena skrb – sve pod kontrolom (ili možda ne?)
Vijećnik Marko Barčić prvi postavlja pitanje, i to direktoru Dundova, vezano uz održavanje javne rasvjete. „Sa terena dolaze informacije da dugo traju popravci, da se javna rasvjeta ne održava pravovremeno“, primjećuje Barčić. No, umjesto direktora, mikrofon prisvaja gradonačelnik. Priznaje da je situacija loša, ali odmah zatim kreće s pričom o nevremenima, dotrajalim instalacijama i na kraju dolazi do zaključka da je – rasvjeta zapravo super. Ako nije, krivi su svi drugi, samo ne on. Težak je život vizionara.
Zatim za govornicu dolazi vijećnik Elvis Grce s pitanjem o nadogradnji vrtića i stanju Mahačeve vile, koja bi trebala poslužiti kao privremeni smještaj djece. Očekivano, trebao je odgovoriti gradonačelnik, ali umjesto njega javlja se pročelnik Denis Deželjin. Smireno iznosi činjenice: ugovor s izvođačem radova još nije zaključen, radovi bi trebali početi u drugoj polovici ožujka 2025., a rok za završetak je 12 mjeseci od početka. Naravno, sve to pod uvjetom da se ugovor uopće potpiše – a s obzirom na dosadašnje iskustvo s ugovaranjem, ništa nije sigurno.
Sljedeći na listi kapitalnih projekata – nogostup u Palitu. Matošić pita pročelnika Matka Krstačića kako napreduju radovi, a Krstačić odgovara u revijalnom tonu: radovi će se nastaviti tijekom godine. I to je to. Fascinantno je kako se nogostup tretira kao da je izgradnja autoceste, ali neka, bitno da se priča.
Dolazimo do goruće teme – medicinska skrb na otoku. Matošić pita gradonačelnika koliko Grad može utjecati na poboljšanje situacije jer kronično nedostaje doktora. Očekivano, slijedi salva riječi, od kojih malo što ima smisla. Ukratko, Grad nije osnivač, ne upravlja sustavom, ali zato „imamo sreće“ što postoje ustanove poput Insule koje pružaju visoku razinu skrbi. Gradonačelnik tako još jednom pokazuje svoj menadžerski kapacitet – najradije upravlja tuđim uspjesima. No, da ne ispadne da ništa ne radi, ponosno ističe kako Grad financira specijalizanticu ginekologije.
„Konačno ima zainteresirani, dakle, liječnik koji će, evo, upisati tu specijalizaciju (pedijatrije, op.ur.) kako bi ubuduće imali, evo, tu uslugu za našu djecu, za naše žene, odnosno, za naše Rabljanke i Rabljane ovdje na području Grada Raba. Da li treba više? Moguće je da treba, međutim, u skladu s onim što i mi kao Grad možemo, mislim da radimo zaista jedan odličan posao, a to broj doktora, zdravstvena skrb, i normalno, ono što ljudi naši misle o pružanju usluge, zdravstvenoj usluzi, ovaj, govori da smo na pravom putu.“
Gradonačelnik Nikola Grgurić
Nakon ovakvog kvalitetnog obrazloženja, nikome ne treba sumnjati da će zdravstvena skrb na otoku procvjetati – ili barem neće nazadovati. Možda.
Koncesije, vrtići i gradonačelnikova filozofija
Vijećnik Ševerdija postavlja dva pitanja. Prvo je usmjereno vijećniku Borisu Bačiću – zašto nije prisustvovao županijskoj sjednici na kojoj se raspravljalo o najvećoj koncesiji na Jadranu, onoj u Suhoj Punti, koja pokriva 67 tisuća kvadrata (27 tisuća kopna i 40 tisuća mora)? Usput, sasvim slučajno, V. sjednica GV-a održava se na isti dan kao i županijska. Sasvim slučajno.
Ševerdija mu čestita što neće prisustvovati – možda i namjerno.
Drugo pitanje tiče se vrtića – zašto se upis djece vrši u vilu Mahač ako je zgrada u raspadu? Zašto se pred izbore ide na silu u neadekvatan objekt, dok roditelji odbijaju upisati djecu? Spominje i druge gradove koji su povukli EU sredstva za vrtiće i zaključuje: „EU fondovi su misterij za Rab.“
Gradonačelnik, vidno uzrujan, pita Ševerdiju je li on „u životu ikad išta izgradio?“
Gradonačelniče, a što ste to vi izgradili?
Onda kreće o Suhoj Punti – druga najveća investicija u državi, „dve i pol tisuće šlepera“ Rapske plovidbe. Ceste su zbog njih uništene, razvaljene, bez najave sanacije – tko će to platiti? Rabljani? Gradonačelnik priča o zapošljavanju 50 obitelji, ali jasno je da resort cilja na sezonsku radnu snagu iz uvoza.
Vidno ljutit, odbacuje optužbe o slabom povlačenju EU sredstava, sugerira da Ševerdija „sigurno ima planove za milijune i milijarde“ koje namjerava utrošiti „bez ikakve odgovornosti“.
Tu je sve jasniji razlog Grgurićevog izbjegavanja EU fondova – on ne želi odgovornost, nego samo lak novac iz ministarstva za koji ne treba polagati račune. Zašto je to tako, treba se on izjasniti. Rabljani bi sigurno željeli znati odgovor zašto svi drugi gradovi mogu doći do sredstava EU, a Rab, vođen uspješnim menadžerom, ne može.
Ševerdija ga pak kori da trebao posvetiti više brige, i da se to sve zajedno taji javnosti – kakve veze šleperi i investicije imaju s dodjelom pomorskog dobra? Očito, još jedna misterija.
Savjetovanja u radnoj zoni Mišnjak – skupa stručnost ili materijal za USKOK?
Vijećnik Damir Brusić postavio je pitanje o ugovorima o savjetovanju u radnoj zoni Mišnjak, primijetivši da je dobio polovičan odgovor od Grada. Naime, dostavljeni su mu ugovori, ali ne i sadržaj, odnosno rezultati plaćenih usluga.
“Ovako izgledaju ugovori za izvlačenje novaca kojima se bavi USKOK”, izjavio je Brusić, čudeći se što je iznos za savjetovanje veći od iznosa za stručni nadzor nad gradnjom. Također, postavio je pitanje o visini plaća gradonačelnika i pročelnika, ali nije dobio konkretan odgovor. Očito se ta tema ne dira bez posljedica.
“Ovako izgledaju ugovori za izvlačenje novaca kojima se bavi USKOK”
Vijećnik Damir Brusić
Aludirao je na nedavno podizanje plaća u gradskoj upravi, zbog čega je plaća gradonačelnika sada blizu 5.000 eura neto. Taj iznos je nedavno izazvao zgražanje nekih otočana, koji ne vjeruju da je gradonačelnikova plaća proporcionalna koristi koju on donosi, već upravo suprotno.
Na njegove opaske reagirao je pročelnik Denis Deželjin, nazvavši Brusićeve komentare “vrlo grubim kvalifikacijama”. Naglasio je da su zahvaljujući konzultantskim uslugama uspjeli osigurati 55% prihvatljivih bespovratnih sredstava za dovršetak radne zone Mišnjak.
Također, obranio je troškove savjetovanja tvrdnjom da se radi o tržišnim cijenama te pozvao Brusića da prijavi nepravilnosti ako smatra da ih ima. Gradonačelnik je cijelu raspravu popratio podsmijehom i ironičnim pitanjem Brusiću: “Jeste li u posljednje vrijeme bili u radnoj zoni?”.
Da, radna zona se počela popunjavati korisnicima, kao što je gradonačelnik rekao u daljnjem izlaganju. Naravno, pritom zaboravlja da je upravo pritisak javnosti bio taj koji ga je konačno natjerao da postupi sukladno zakonu i ugovorima koje je njegova uprava odavno premašila.
Vila Danica – šesti pokušaj, šesti neuspjeh
Kad je riječ o vili Danici, situacija je daleko od optimistične. Grad nije uspio ugovoriti radove čak ni iz šestog pokušaja. Očito se ovdje ne radi o lošoj sreći, već o ozbiljnom problemu. Je li nesposobnost ili se ne govori istina – to ostaje otvoreno pitanje.
Gradonačelnik, prozirno i manje lukavo, pokušava skrenuti pozornost na činjenicu da Grad Rab nije jedini vlasnik, ali to u naravi nema nikakve veze jer je većinski vlasnik, što znači da sve ovisi o njemu, uključujući i samu rekonstrukciju.
Ukratko, nema konkretnog pomaka naprijed po pitanju vile Danice, a ni po mnogim drugim pitanjima. Ostaje nejasno gdje je to silno menadžersko znanje i iskustvo gradonačelnika – nikako da ga vidimo na djelu.