Na aktualnom satu vijećnici prozivaju gradonačelnika zbog neispunjenih obećanja i loše infrastrukture. Rasprava skreće u besmisleno prepucavanje, dok se problemi s cestama, kanalizacijom i trajektima prebacuju na druge institucije. Zaključak? Prioriteti se „mijenjaju“.
Gdje su nestali izborni prioriteti?
Vijećnica Tanja Plješa podsjetila je gradonačelnika na 2015. godinu, kada je s popisom od 15 obećanja osvojio izbore. Sva ta obećanja odnosila su se na temeljnu infrastrukturu: vodovod, kanalizaciju, rasvjetu, cestu Draga-Kampor, dječji vrtić, kružni tok na Snugi, park u Kamporu, luku Rab, novu srednju školu, tržnicu u povijesnoj jezgri, nogostup kod vatrogasnog doma, novi vatrogasni dom, starački dom, muzej i uređenje rive. Deset godina kasnije, Plješa je križićem označila realizirane projekte. Nažalost, označila je samo jedan.
„Sredstava ima, Raba nema“, zaključila je Plješa, referirajući se na informacije iz privatnih izvora prema kojima u Rijeci i Zagrebu (tijelima državne uprave, op.ur.) smatraju gradonačelnika „indolentnim“ i „indiferentnim“. Sredstava za sanaciju i novu izgradnju cesta ima, ali ih Rab iz nekog razloga ne dobiva. Stoga je Plješa pitala gradonačelnika „tko će i u kojem roku“ popraviti cestu prema Suhoj Punti, uništenu teškim kamionima koji prevoze građevinski otpad i materijal.
„Sredstava ima, Raba nema“
Vijećnica Tanja Plješa
Dotaknula se i igrališta za djecu u Supetarskoj Dragi, za koje je u proračunu osigurano 15.000 eura. Pročelnik Matko Krstačić odgovorio je da još nije pronađena odgovarajuća lokacija, ali da će igrališta biti postavljena do ljeta. Koje godine, nije precizirao.
Gradonačelnik Nikola Grgurić, pomalo razočaran Plješinom kritikom, uzvratio je pitanjem: „Jeste li stavili križić na groblje u Drazi ili Kamporu? Na nadogradnju škole za jednu smjenu? Na pretovarnu stanicu? Na sanaciju deponija? Na sortirnicu? Na gospodarsku zonu?“ Toliko nedovršenih projekata, a tako malo križića. No, gradonačelnik ima objašnjenje – „prioriteti se tijekom vremena mijenjaju“.
Što se tiče cesta, Plješa je od gradonačelnika dobila uputu da pitanje postavi Primorsko-goranskoj županiji i Hrvatskim cestama, jer Grad nije nadležan. Također, dobila je i prijateljski savjet da iskoristi svoja privatna poznanstva kako bi „pogurala“ rješavanje tog problema. Očito, upravljanje gradom uključuje i osobnu diplomaciju oporbenih vijećnika.
Plješa ga je ispravila – dio projekata s kojima se on sada bavi zapravo su naslijeđeni od prethodne SDP-ove uprave, zbog čega ih nije ni spomenula u uvodu. No, gradonačelnik je ostao zatečen kada je otkrila detalje razgovora koji je on vodio s trećom osobom o cestama na Rabu, a koji demantiraju njegove tvrdnje o velikim uloženim naporima.
Posebno ga je izazvala tvrdnjom da nesređene imovinsko-pravne odnose koristi kao izgovor. „Pa dokle?“, pitala je, otkrivši da ljudi koji bi trebali ustupiti dio zemljišta za projekte, poput nogostupa, nikada nisu ni pitani žele li to učiniti.
Na kraju, nije zaboravila istaknuti da nije u redu opravdavati propuštenih petnaest investicija s četiri realizirane, koje su, kako je rekla, „minorno male“.
Vila Danica i Južni ogranak
Nakon što je vijećnica Plješa iscrpila svoje vrijeme, riječ preuzima njezin kolega Lovre Ševerdija. On otvara pitanje vile Danice, ukazujući na to da je Grad Rab vlasnik 11 od 13 vlasničkih udjela, i problematizira da se, po tko zna koji put, nitko nije javio na natječaj za obnovu. „Da se bar nitko nije javio na natječaj za pročelnika, možda bi bili u boljem stanju nego danas“, dodao je Ševerdija s dozom ironije.
Nakon toga, prelazi na Južni ogranak. Prvo pitanje odnosi se na minimalno povećanje ionako niskih plaća u Komunalnom društvu Vrelo. Drugo pitanje tiče se izjava direktora Južnog ogranka, Milana Nekića, koje su u neskladu – dok je ranije rekao da će Rab ulagati u vodovodnu infrastrukturu iz sredstava grupe Južnog ogranka, na nedavnom predstavljanju tvrdio je suprotno. Prema novim informacijama, Rab će morati ulagati iz vlastitih sredstava. Upozorava i da gradonačelnik nije napravio „ni milimetar kanalizacije“ otkad je na vlasti.
Ševerdijina žustrina dolazi do izražaja, pa ga gradonačelnik, u pokušaju da ga smiri, zeza da mu je „porasla kiselina“ i da se ne mora „dizati na prste“. Umjesto odgovora, kreće političko prepucavanje, do te mjere da gradonačelnik u jednom trenutku zaboravlja što je uopće bio predmet pitanja. Kada se napokon vrati na temu, izjavljuje da se „razmišlja o podizanju plaća“ u Vrelu, no konkretnih mjera nema. Rasprava zatim besmisleno skreće na to tko je „veća faca“ od njih dvojice.
Ceste, ginekolozi i trajekti
Za govornicu dolazi vijećnik Damir Brusić, koji podsjeća gradonačelnika da su ceste na Rabu – rapski problem, a ne tuđi. Navodi da „netko treba pokrenuti inicijativu“ i ističe pozitivne primjere iz Lopara. Dodaje da ima informaciju iz prve ruke kako gradonačelnik nikada nije kontaktirao ravnatelja Županijskih cesta po tom pitanju.
Gradonačelnik odbacuje takve tvrdnje i daje nejasno objašnjenje o stanju cesta, no onda neočekivano skreće na temu specijalizacije ginekologa – nitko nije siguran zašto. Počinje nabrajati projekte koji nemaju veze s cestama, ističe da ravnatelja Županijskih cesta „poznaje već četrdeset godina“, na što ga Brusić zbunjeno pita kakve to ima veze s kvalitetom cesta. „Suradnja se vidi po stanju cesta“, zaključuje Brusić.
Vijećnik Željko Dumičić, poznat po retoričkim provokacijama, izjavljuje da „kad Grad nešto radi, oporba je nezadovoljna“. Zatim otvara pitanje kaosa na Mišnjaku zbog nereda pri ukrcaju na trajekt. Gotovo je došlo do incidenta, a djelatnika nije bilo. Pita može li se osigurati stalna prisutnost djelatnika Lučke uprave kako bi se uveo red.
Gradonačelnik obećava da će poduzeti mjere kako bi se to spriječilo i dodaje da će trebati dodatni napori oko luke Stinica. Time je zaključen aktualni sat.
Za kraj
Deset godina, jedan križić. Jesu li problem financije, nesređeni papiri ili samo nedostatak volje? Ili se gradonačelnika možda namjerno opstruira? Ako da, tko i zašto? Srbi, masoni?
Ako postoje prepreke koje mu vežu ruke, zašto o tome ne progovori javno? Uz svo dužno poštovanje, u cijelu tu priču se ne uklapaju njegove tvrdnje o vlastitim „menadžerskim sposobnostima“. U neskladu su s rezultatima koje vidimo. Što vi mislite?