Nekada se čini da dobar dio Rabljanki i Rabljana prolazi kroz život na autopilotu, kao da šeću u snu. Postavljaju tisuće zahtjeva, a pitanja i odgovori im se redovito ponavljaju iz godine u godinu. Stalno ih ljute iste stvari, i često ih muče neke nepravde koje samo oni osjećaju. Možda znaju što žele postići, samo nemaju pojma kako do toga doći. Zašto je to tako?
Postavljanje ciljeva
Ciljevi su prvi korak prema planiranju budućnosti i igraju temeljnu ulogu u razvoju vještina u raznim aspektima života, od posla do obiteljskih i društvenih odnosa te svega između. Postavljanje ciljeva uključuje planiranje budućnosti. Čak je i slavni slikar Pablo Picasso imao nešto za reći o tome:
Vlastiti ciljevi se mogu postići samo putem plana u koji moramo gorljivo vjerovati i prema kojem moramo snažno djelovati. Ne postoji drugi put do uspjeha.
Pablo Picasso
Ciljeve treba znati postavljati jer su razočarenja lako moguća. Ostvarenje cilja je doprinos vlastitom ostvarenju kao živog bića. Svjesno ljudsko ponašanje svrhovito je i regulirano individualnim ciljevima. Jednostavno rečeno, moramo odlučiti što je korisno za našu dobrobit i postaviti ciljeve za postizanje toga. Pasivnim stavovima nije moguće napredovati kao ljudska jedinka. Zašto onda vidimo toliko razlika u lokalnom rezultatu djelovanja ljudi koji, prema vlastitim tvrdnjama, imaju iste sposobnosti kao drugi?
Ključ odgovora krije se u motivaciji. Uvijek postoje pojedinci čiji se osobni cilj više poklapa s ciljem koji bi se mogao smatrati zajedničkim pa je samim time njihova motivacija veća od drugih.
Ciljevi utječu na intenzitet naših akcija i emocija – što je neki cilj teži i vredniji, to će biti intenzivniji napori da ga postignemo i više ćemo uspjeha doživjeti nakon njegovog postignuća. Kroz iskustvo uspjeha i pozitivne emocije koje ga prate, raste samopouzdanje i vjera u vlastite sposobnosti. Inverzno tome, neostvarenje ciljeva može uzrokovati gubitak samopouzdanja i vjere u vlastite sposobnosti. Sve to ovisi koga se ili što uzima za mjerilo, a jako nam je dobro poznato kako se stanovnici na Rabu vole međusobno nadmetati u onome što se lokalno smatra uspjehom. Promijenimo li ljestvicu vidimo kako su ti uspjesi zapravo jako individualna stvar i općenito beznačajni.
Shodno tome, postavljanje ciljeva i planiranje njihovog ostvarenja imaju visok učinak na subjektivni osjećaj blagostanja. Je li možda nedostatak toga kriv za intenzivno korištenje alkohola i droga na otoku? Je li to razlog prevladavajućeg nezadovoljstva unatoč bogatstvu sredine?
Sposobnost planiranja pozitivno utječe na našu percipiranu kontrolu nad ishodima ciljeva i našom budućnošću. Nadalje, postavljanje ciljeva i njihovo ostvarenje mogu promicati razvoj osjećaja kontrole nad ishodom. Dok pojedinci s vanjskim lokusom kontrole1Lokus kontrole je stupanj do kojeg ljudi vjeruju da oni, za razliku od vanjskih sila (izvan njihovog utjecaja), imaju kontrolu nad ishodom događaja u svojim životima. vjeruju da su i pozitivni i negativni ishodi rezultat vanjskih utjecaja, oni s unutarnjim lokusom kontrole vjeruju da je uspjeh određen njihovim vlastitim postupcima i vještinama.
Upravo u razlici između ova dva poimanja je potrebno pokušati razumjeti uroke i posljedice nastalog stanja. Nesposobnost planiranja kod pojednaca vodi ka osjećaju da je žrtva vanjskih utjecaja, a sposobnost, suprotno tome, daju vjeru u vlastite sposobnosti i zdravije nose teret neuspjeha. To je temelj razlike između nezrelog i zrelog ponašanja kod pojedinaca i društva u cjelini.
Ključna načela postavljanja ciljeva
Nakon ovog akademskog uvoda (ćo, jo ne znon za koga ti ovo pišeš kad su ovde svi nepismeni, op. NN) vrijedi navesti nekoliko ključnih pojmova koji vode uspješnom postavljanju i ostvarivanju ciljeva. Također, sagledati ćemo kako se ta načela provode u vlastitoj sredini.
Predanost
Rapska sredina ne poznaje tu riječ. Poznaje mnogo drugih, ali ova nije jedna od njih. Nakon što splasne prvotni entuzijazam u trajanju od 24 sata, prvo što se pokušava izbjeći je odgovornost. Nalaze se razni načini da netko drugi ponese teret posla, a nakon toga se izvlače opravdanja o prezaposlenosti i nedostatku vremena.
Predanost opisuje stupanj do kojeg je pojedinac privržen cilju i njegovu odlučnost da ga postigne – čak i kada je suočen s preprekama. Kod većine Rabljana nije tako, oni deklarativno podržavaju nekakve ciljeve, ali na prvi znak nevolje oni nestaju u sigurnost svoje mikrolokacije iz koje nikada zapravo nisu ni izašli.
Učinkovitost postizanja ciljeva je proporcionalna privrženosti i to je razlog neuspjeha zahtjevnih ciljeva u pogledu oporavka otočkog društva i napretku gospodarstva. Mnogi zadani ciljevi ostaju neriješeni desetljećima jer bez predanosti većine, oni čija je zadaća izvršiti zadatke od tih istih ciljeva odustaju.
Pogledajmo samo ogroman popis neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, zapuštenih nekretnina i raspadajuće infrastrukture. Ljudima jednostavno nije stalo jer ne osjećaju kao da se radi o njihovoj sredini nego sebično promatraju situaciju iz svog kutka otoka. Također, mnogi nemaju niti mogućnosti niti intelektualnih sposobnosti kojima bi mogli aktivno sudjelovati u provedbi pa samim time lakše nalaze izgovore.
Bilo da postavljate cilj za sebe ili za druge, da biste bili uspješni morate posjedovati želju i sveobuhvatno razumijevanje onoga što je potrebno da biste ga postigli.
Jasnoća
Postavite jasne, precizne i nedvosmislene ciljeve koji su implicitni i mjerljivi. Kada je cilj jasan u vašem umu, imate bolje razumijevanje zadatka koji je pred vama. Točno znate što je potrebno, a rezultirajući uspjeh je dodatni izvor motivacije.
Otočke inicijative imaju često nedovoljno definirane i nejasne ciljeve. Tribalo bi… riješiti infrastrukturu, popraviti ceste, počistiti smeće, urediti plaže, sačuvati prirodu itd. Svi ti ciljevi su pretjerano opći i nedovoljno specifični. Umjesto da se predlagatelji koncentriraju na opći pojam za koji je svima jasno da je pozitivan, tim pristupom se načima mogućnost da do rješenja problema neće nikada zapravo ni doći jer samo onaj tko to predlaže već izuzima sebe kao dionika. Primjer može biti i prijedlog jedne gospođe koja je rekla da za specifičan imovinsko-pravni problem “treba naći dobro rješenje” – što je time uopće rečeno , a da izravno ne oslikava prije spomenuti princip?
Specifični ciljevi stavljaju vas na izravan kurs. Kada je cilj nejasan, ima ograničenu motivacijsku vrijednost.
Izazovnost
Ciljevi moraju biti izazovni, ali ipak dostižni. U stvarnom svijetu, izazovni ciljevi mogu doprinijeti povećanjem zadovoljstva samim sobom i motivacije za pronalaženje prikladnih strategija za postizanje krajnjih granica naših vještina. Na otoku Rabu, izazovni ciljevi služe da bi se o njima pričalo na kavi i zaključilo kako su ipak previše izazovni.
Motivirani smo postignućem i iščekivanjem postignuća. Ako znamo da je cilj izazovan, ali vjerujemo da je unutar naših sposobnosti da ga postignemo, vjerojatnije je da ćemo biti motivirani da dovršimo zadatak. Ako u samom početku ne vjerujemo u cilj onda je ishod jasan. Tako se od hrabrih ljudi spremnih da se uhvate u koštac sa zahtjevnom sredinom pretvaramo u djetinjasta blebetala čiji je glavni cilj kukanje.
Nemojte biti kukavice, niti pretjerano samopouzdani jer to vodi u propast.
Složenost
Pretjerano složeni ciljevi koji leže izvan naše razine vještina mogu postati porazni i negativno utjecati na moral, produktivnost i motivaciju. Ovdje nastaje poznati paradoks jajeta i kokoši – jesu li dodijeljeni zadaci pretjerano složeni, kao npr. u slučaju gradskog vijeća, ili su njihovi izvršitelji nedovoljno sposobni? Imamo li uopće dovoljno sposobne dionike društva koji su u stanju rješavati kompleksne probleme ili se ti još nisu rodili?
Vremenski okvir za takve ciljeve trebao bi biti realan. Ostavljanje dovoljno vremena za rad prema cilju omogućuje ponovnu procjenu složenosti cilja, uz pregled i poboljšanje izvedbe. Čak i najmotiviraniji ljudi mogu se razočarati ako je složenost zadatka prevelika za njihove vještine.
Čovjek nije rođen da bi riješio problem svemira, već da sazna što mu je činiti; i da se obuzda u granicama svog poimanja.
Johann Wolfgang von Goethe
Povratne informacije
Postavljanje ciljeva je učinkovitije uz prisutnost trenutne povratne informacije. Povratne informacije pomažu u određivanju stupnja do kojeg je cilj ispunjen i kako u stvarnosti napredujete.
Nedvosmislena povratna informacija osigurava da se po potrebi može preventivno djelovati. Ako izvedba padne ispod standarda potrebnog za postizanje cilja, povratne informacije omogućuju nam da razmislimo o našim sposobnostima i postavimo nove, dostižnije ciljeve. Kada takva povratna informacija kasni, ne možemo odmah procijeniti učinkovitost naših strategija, što dovodi do potencijalnog smanjenja stope napretka.
Taj apstraktan primjer možemo objasniti namjernim nedostatkom komunikacije i uskraćivanjem informacija između uprave i građana. Što su povratne informacije češće i preciznije to je veća šansa da će odgovorni biti prozvani za njihov nerad. Problem nastaje kada ne postoje sankcije za takvo ponašanje pa se uskraćivanje informacija može nesmetano nastavljati unedogled. S druge strane, bolja koordinacija aktivnosti zbog pravodobnih povratnih informacija povećava šanse za uspješno rješavanje ciljeva. Birajte što vam je bolje.
U procesu postavljanja ciljeva osigurajte redovito izvještavanje i nesmetan protok informacija. Ako netko uskrati informaciju, prvo se zapitajte zašto.